KO SE KOME PRIMIČE: Gomilanje NATO trupa na granicama Rusije
Više je nego očigledno da se vojne vežbe NATO pakta odvijaju gotovo redovno poslednjih nekoliko meseci, kako u istočnoj Evropi, tako i na Baltiku. Alijansa, pod vođstvom SAD, po svemu sudeći nastoji da pojača svoje vojno prisustvo u blizini ruskih granica. Međutim, da li je situacija u Ukrajini jedini razlog ove eskalacije ili je nešto drugo u pitanju?
Jedno je jasno - takvo gomilanje snaga nije viđeno još od završetka Hladnog rata.
Poslednje velike vojne vežbe NATO snaga odigrale su se na teritoriji Litvanije. Ono što je nekada bila isključivo nacionalna vežba litvanske vojske, tih dana je pretvorena u najobičniju multinacionalnu ''ratnu igru'' NATO saveza, kao odgovor na krizu koja potresa susednu Ukrajinu.
Tokom dve nedelje, 2.500 vojnika iz Kanade, Češke, Estonije, Mađarske, Nemačke, Litvanije, Luksemburga, Velike Britanije i SAD učestvovalo je u vežbi koja je nosila ime "Gvozdeni mač 2014" (2.-14. novembra).
Njena svrha bila je razvijanje ''interoperabilnosti između NATO jedinica, koodinacije u akciji i spremnosti da se obave defanzivne i ofanzivne operacije'', prenela je litvanska novinska agencija ''DELFI''.
Vežba se održala na dve lokacije: na vojnom poligonu ''Silvestras Zukauskas'' u mestu Pabrade, i na poligonu litvanskog mehanizovanog bataljona ''Nadvojvoda Algirdas'' u mestu Rukle.
U martu mesecu SAD raspoređuju dvanaest borbenih aviona F-16 i gotovo 300 vojnika u Poljskoj; potez koji je tamošnji ministar odbrane okarakterisao kao ''delom sveopštih vojnih vežbi'', a kao odgovor na krizu u susednoj Ukrajini.
Gotovo istovremeno, četiri američka aviona F-15 raspoređena su u Litvaniji, kao odgovor na '"rusku agresiju u Ukrajini i pojačano rusko vojno prisustvo u Kalinjingradskoj oblasti'', naglasio je litvanski ministar odbrane.
Tokom juna meseca, Američka vojna komanda u Evropi (EUCOM), najavljuje da će stotinu instruktora biti poslato u zemlje bivšeg sovjetskog bloka, da obučavaju jedinice za specijalne operacije, što je protumačeno kao svojevrsna ''poruka'' Moskvi zbog situacije u Ukrajini.
Početkom septembra, ubrzo po završetku NATO samita u Velsu, Alijansa je objavila planove da formira Snage za brzo reagovanje (RRF) od najmanje 4.000 vojnika, koje će biti raspoređene u istočnoj Evropi i koje će moći da reaguju u roku od 48 sati.
Takođe, planira i sprovodi dve vojne vežbe na ukrajinskoj teritoriji (Pogledajte šta je sve još NATO radio u tekstu: NATO uvežbava rat sa Rusijom).
Tokom oktobra, ruska novinska agencija (RT) saznaje da je američko oružje stiglo i do Letonije. Američka Prva mehanizovna divizija iz Fort Huda u Teksasu, razmeštena je u Adazi, nedaleko od glavnog grada Rige. Vojska SAD je poslala 5 tenkova M1A2 Abrams kao i 11 oklopnih borbenih vozila Bredli.
Može se reći da je razlog pojačanog vojnog prisustva NATO u istočnoj Evropi najotvorenije objasnio bivši ministar odbrane SAD, Čak Hejgel. On je, sredinom oktobra, objavio da oružane snage SAD moraju "biti spremne da se nose sa revizionističkom Rusijom i njenom modernom vojskom na vratima NATO saveza". Ubrzo je na ovu izjavu reagovao i ruski ministar odbrane Sergej Šojgu, koji s podsmehom naglašava da se SAD ''tvrdoglavo približavaju našim vratima''.
"Izjava Čaka Hejgela da se američka armija mora 'nositi' sa 'modernom i sposobnom' ruskom vojskom na NATO vratima, stvorila je veliku zabrinutost u Rusiji'', izjavio je Šojgu za Itar Tass.
"To znači da Pentagon uveliko radi na razvijanju scenarija za izvođenje vojnih operacija na granicama naše zemlje", smatra Šojgu.
Sve više izgleda da je situacija u Ukrajini postala izgovor Sjedinjenim Državama da kroz NATO sprovedu uveliko testiranu (hladnoratovsku) politiku ''zdržavanja'' (containment) Rusije. Dok je tokom Hladnog rata ova politika značila zaustavljanje dalje ekspanzije Sovjetskog Saveza, danas ima za cilj da ograniči i zaustavi dalju ekonomsku, političku i vojnu ekspanzije Rusije, koja poslednjih godina uveliko kontrira Zapadu u mnogim spoljnopolitičkim pitanjima.
Ekonomske sankcije uperene protiv Rusije su jedan od važnijih delova ovog plana, jer upravo one treba da nanesu najveće ekonomske i političke gubitke ruskom rukovodstvu, a uz to imaju najjači uticaj na razvoj oružanih snaga države. Treba, takođe, pomenuti da se slična politika uveliko sprovodi i prema Kini.
Iako američki i ruski eksperti i dalje odbijaju da okarakterišu najnovije zamrzavanje odnosa kao novi Hladni rat, činjenice ipak govore suprotno. Ponovo postoje ''dva bloka'' koja imaju suprotne interese i koja su "umešana" u građanskom ratu u kojem podržavaju suprotne strane.
Rastuće tenzije inteziviraju jačanje vojnog prisustva na granicama dva bloka, što za rezultat ima upravo učestalost vojnih vežbi i sve češće "konfrotacije" u međunarodnim vodama, čemu smo tokom prethodne godine, takođe, svedočili. Istorijat poslednjeg Hladnog rata je upravo pun ovakvih događanja.
Međutim, kako je rat krajnje rešenje koje niko zaista ne želi, jer niko u njemu ne može pobediti (barem ne kada su nuklearne sile u pitanju), jasno je da će pobediti onaj ko može najviše da "izdrži" ovakvu situaciju, jer politika "zadržavanja" u današnjem međuzavisnom i globalnom svetu ima političke, ekonomske pa i vojne posledice čak i po one države koje tu politiku nastoje da sprovedu.
Pogledajte još: