Kada govorimo o poslu, gotovo da ne postoji osoba koja ne kuka i kojoj je sve potaman. Nije lako ni oceniti "kome je teže", ipak, postoje profesije koje deluju mnogo više idilično nego što, zapravo, jesu.
Takav je posao babice koji ne podrazumeva samo rađanje beba, radost i smeh u porođajnoj sali, a o tome koliko izazova on nosi i šta je najteže u njemu, objašnjava akušer-babica iz jedne beogradske bolnice za ginekologiju i akušerstvo. Ona je, ujedno, i među retkima danas koji imaju "idealno zanimanje za inostranstvo", ali koji ne žele da napuste Srbiju.
Radni dan ove babice počinje dolaskom u bolnici oblačenjem uniforme, a najveći izazov je što nikada ne zna šta je čeka. Kaže da svi privatni problemi zaposlenih moraju ostati ispred vrata bolnice, kako bi trudnice dobile njihovu punu psihičku pažnju i fizičku angažovanost.
- Do sada mi nijedan dan nije bio isti: dešavalo se da kada dođem na posao zateknem mirno stanje, a dešavalo se da se u jednom momentu rađaju nekoliko beba - kaže ona.
- Iako mnogi misle da je biti babica divan posao zato što smo okruženi bebama, istina je da je na nama baš zbog toga i velika odgovornost. Dodala bih i da se posao babice razlikuje od mnogih drugih, gde radnici svaki dan otprilike znaju šta će raditi i kakva ih atmosfera čeka. Plan i program ne postoje, a mi moramo biti spremni za svaki tok situacije i tempo rada. Veliku ulogu u svemu igra i psiha, jer nikad ne znate ko vas čeka u porođajnoj sali i kako kojoj trudnici pristupiti. Dani bez problema i komplikacija su nam, naravno, omiljeni, ali svakako da postoje i oni turbulentni i stresni - priča ona.
Kako kaže sagovornica, u toku jedne smene koja traje 12 časova (od 7h do 19h, ili od 19h do 7h) jedna babica uradi mnogo toga, i ona je, zapravo, tu oko trudnice sve vreme. One su tu da isprate svako njihovo stanje i raspoloženje, i da reaguju u skladu sa tim, a ova babica iz Beograda naglašava da su trudnice uglavnom pribrane i znaju da izraze zahvalnost.
- Ona kaže da je babicama najbitnije da pridobiju poverenje trudnica, jer to znatno olakšava dalji posao.
- Naš zadatak je i da ih maksimalno pripremimo, kako psihički, tako i fizički, za sam porođaj - kaže ona, i dodaje da su babice odgovorne i za sterilizaciju, davanje terapije, asistiranje doktoru prilikom intervencija, održavanje kompletne higijene porođajne sale. One su spona između trudnice i lekara.
Na pitanje šta je najteže u ovom poslu, kaže da tu nema dileme.
- Definitivno je najteže stupiti u kontakt sa porodiljom koja je izgubila dete na porođaju. To je ono što meni najteže pada, jer nikada nema adekvatnih reči utehe, a vi to jednostavno morate saopštiti i "pregurati". Upravo zato posao babice i jeste jedan od najtežih, a na te stvari ljudi često zaboravljaju - navodi ona.