Milijarder Ilon Mask najavio je da će testiranje moždanih implanata za povezivanje mozgova sa kompjuterima početi da se obavlja i na ljudima za manje od godinu dana. Čini se da simbioza čoveka i mašine nikada nije bila bliža. Šta nam ti implanti donose i da li je to put napretka ili propasti?
Eksperti tvrde da bi upotreba moždanih implanata, koji se integrišu u moždano tkivo, pre svega, trebalo da posluži za vraćanje pokretljivosti, vida, sposobnosti govora i čula sluha onima koji su ih izgubili.
S druge strane, Mask tvrdi da će povezivanje mozgova s kompjuterima biti jedini način da se održi korak s razvojem veštačke inteligencije (VI), što znači da bi to moglo da posluži kao nešto daleko moćnije od leka.
Maskovo povezivanje mozgova sa kompjuterima - ništa novo
Naučni saradnik na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu Andrej Savić, koji je doktorirao upravo na mozak-računar interfejs tehnologiji (BCI) i koji se već 10 godina bavi neuronaukama, rekao je da to nije ništa senzacionalno, jer ta tehnologija postoji i razvija se već godinama unazad. Ilon Mask je svojom popularnošću tu oblast samo stavio u fokus.
- Ono što Ilon Mask radi je zapravo samo nova generacija elektroda, nova generacija interfejsa i načina merenja moždane aktivnosti i, u tom smislu, ta tehnologija bi mogla da bude inovativna i revolucionarna, ali same ideje postoje odavno i već uveliko se rade takve stvari - napominje Savić.
On dodaje da već neko vreme postoji i "Brejngejt" implantibilni sistem, pomoću kojeg je žena sa teškom povredom kičmene moždine, nakon mnogo godina, prvi put popila čašu vode koristeći mehaničku ruku koju je kontrolisala - mislima.
Savić je istakao da su takvi sistemi i dalje na nivou istraživanja i da broj studija koje se sprovode i pacijenata na kojima se testiraju nije veliki.
Primena veštačke inteligencije
Upitan da obrazloži Maskove navode da će povezivanje mozgova i kompjutera biti neophodno da se održi korak s razvojem VI, on objašnjava da, prilikom upotrebe takvih sistema, veštačka inteligencija omogućava bolje i preciznije dekodiranje moždanih signala, što dovodi do tačnijeg predviđanja nečije namere.
- Recimo da osoba ima želju da pokrene svoju ruku u određenom pravcu. Veštačka inteligencija, odnosno, algoritmi, prepoznaju tu nameru iz moždane aktivnosti koja je merena nekom vrstom senzora i omogućava da to prepoznavanje bude dovoljno tačno tako da robotska ruka odreaguje precizno i brzo - obrazložio je Savić.
Savić ističe da razvijanje nove generacije elektroda za merenje moždane aktivnosti, čime se Mask bavi, može dovesti do boljeg kvaliteta implanata i tumačenja signala, što bi dalo potpuno novi uvid u to kako mozak funkcioniše i učinilo ih pristupačnijim krajnjim korisnicima.
- Ja tu ne vidim nekakvu opasnost i nešto što do sada već nije urađeno, ispričano ili publikovano. Ovo je samo jedan korak u približavanju toga realnosti i nekoj upotrebljivosti, ali i dalje je sve to vrlo daleko od sveobuhvatne primene na dnevnom nivou - smatra Savić.
Uticaj implanata na mozak
Osim što primaju signale, implatni mogu i da ih šalju, što je poznato kao moždana stimulacija, koja se, takođe, koristi u medicniske svrhe.
Kako tvrdi Savić, veštačka manipulacija mozgom tim putem nije moguća, jer je ta tehnologija i dalje u velikoj meri ograničena.
- Vi možete, električnom ili magnetnom stimulacijom mozga, da napravite neku interakciju, ali je ona vrlo gruba. Ona može imati neke efekte, ali u, za sada, vrlo ograničenom dejstvu i za vrlo specifične primene, poput tretmana tremora ili depresije - objasnio je Savić i istakao da uvid u celokupnu moždanu aktivnost nije moguć, jer je nemoguće dizajnirati sistem koji može da izmeri ili da selektivno stimuliše milijarde pojedinačnih nervnih ćelija, a ni najmoćniji računar ne bi mogao da odjednom obradi toliku količinu informacija.
Priča o čipovanju - smejurija
Teoriju o čipovanju putem implanata Savić smatra smešnom, jer je povezuje sa uverenjem da je koža ultimativna barijera i da implantacija nekog sistema pod kožu predstavlja pretnju za privatnost.
- Zapravo, svi smo već, na neki način, čipovani time što imamo mobilni telefon u našem džepu, koji sadrži mnogobrojne važne informacije o nama - smatra Savić.
VI sa sopstvenom svešću teoretski moguća?
Savić kaže da je razvoj VI često inspirisan načinom na koji ljudski mozak funkcioniše i da nova otkrića u oblasti neuronauka mogu uticati na razvoj algoritama veštačke inteligencije.
- Veštačku inteligenciju, u ovom trenutku, možete da obučavate da vrši određenu funkciju, ali, za sada, nema ni najave da će ta VI imati svoju slobodnu volju - izričit je Savić.