Bacanje hrane predstavlja veliki socijalni i ekološki problem, a kod nas se najviše bacaju voće i povrće, zatim piletina, riba, mlečni i pekarski proizvodi. Najnoviji izveštaj Ujedinjenih Nacija pokazuje da je u svetu oko 800 miliona gladnih ljudi.
Predstavnica WWF Adria Milena Dragović kaže da oko 50 miliona tona bačene hrane u EU čini samo voće i povrće iz razloga što je, kako navodi, neodgovarajuće veličine i oblika.
- Reč je o ispravnoj hrani koja može da se iskoristi, ali veliki supermarketi žele da kupcima ponude voće i povrće pravilnog oblika misleći da će ga tako pre prodati. Zbog toga bacanje hrane predstavlja socijalni problem, jer, sa jedne strane imamo ogromnu količinu hrane koja se baci, a sa druge strane imamo milione ljudi širom sveta koji su i dalje gladni - navela je Dragović.
Dragović ističe da bacanje hrane predstavlja i ekološki problem sa više stanovišta. Pre svega, objašnjava ona, hrana koja završi kao otpad na deponijama predstavlja izvor emisije gasova sa efektom staklene bašte, a istovremeno, navodi, zarad novih poljoprivrednih zemljišta krče se šume ili druge površine koje su prirodna staništa brojnih divljih životinja i biljaka.
- Takođe, za proizvodnju hrane koristi se ogromna količina vode i energije, štaviše, od ukupne potrošnje vode na svetu 70 odsto se potroši za navodnjavanje poljoprivrednih zemljišta - ukazala je Dragović. Na pitanje da li u Srbiji postoji praksa doniranja hrane onima kojima je potrebna, Dragović objašnjava da je zakonska regulativa oko doniranja hrane u našoj zemlji vrlo komplikovana.
- U saradnji sa hotelima na novom projektu WWF Adria o sprečavanju bacanja hrane, saznali smo od hotelijera da ne postoji mogućnost da oni doniraju hranu koja im nije potrebna, jer su jako stroga sanitarna pravila i u Srbiji se time bavi isključivo Banka hrane - navela je Dragović.
Navodi da je to zakonska regulativa koju bi trebalo menjati kako bi nadležne institucije pronašle način kako da preduzetnici višak hrane na najlakši način, a poštujući sve standarde bezbednosti hrane, doniraju onima kojima je najpotrebnija.
Posle sprovedenih istraživanja, WWF je izdala izveštaj u kojem je zaključila, kaže Dragović, da je potrebno menjati čitavu svetsku prehrambenu industriju, od proizvodnje hrane, do njene distribucije i skladištenja.
- Tu dolazimo i do ličnog momenta, šta bismo mi kao pojedinci mogli da uradimo, tako da WWF osim insistiranja da se menja prehrambena industrija na nivou vlada država i velikih kompanija, insistiraju da pojedinci pametnije kupuju hranu i da je iskoriste pre isteka roka upotrebe - rekla je Dragović.