Uspeh koji su najbolje košarkašice Srbije napravile u Mađarskoj i dalje se ne shvata. Iskrene su i devojke, pa kažu da ni same nisu svesne vrednosti zlatne medalje... Dajana Butulija, bek selekcije koja je u Srbiju donela (ne)očekivan trofej, ističe da će o svemu učinjenom u poslednjih godinu dana trezvenije moći da analizira tek kada se naspava!
- Tri noći nisam spavala kako treba - rekla je gostujući u redakciji SrbijaDanas.com Dajana i nastavila:
- Ne znam šta više možemo da osvojimo... Imali smo godinama samo lopte i koš, a sada, imamo i najboljeg trenera. Naravno, tu su mentalitet, srpski inat i naša škola košarke. To je bila dobitna kombinacija.
- Marina (selektor reprezentacije prim. aut) ima ogromne prohteve. Kod nje se trenira ludački, međutim, 12 godina sam s njom i više ništa ne pada teško. No, možda ću da zvučim čudno, ali ja sam skromna i ne volim da se hvalim. Meni je najveća čast što sam za ova dva-tri dana videla devojčice koje na košarkaškim terenima šutiraju loptu na koš. To ne pamtim. I kad sam ja bila mala nije bilo devojčica. Mene roditelji nisu uspevali da uteraju u kuću. Po ceo dan sam bila napolju. S dečacima. S loptom na terenu. Sa druge strane, za razliku od drugih devojaka, pa i saigračica iz reprezentacije medalja s Evropskog prvenstva i odlazak na Olimpijske igre nisu ispunjenje mog sna. Moji snovi su malo drugačiji... Opet, sportski san je ispunjen, ali, pošto sam "Riba" u podznaku, druge me stvari ispunjavaju. Ovo me čini srećnim, no nije mi sve na svetu. Jednostavno, ne osećam se bitnom!
- Zdravlje i sreća moje porodice su mi na prvom mestu. To nije fraza, jer o tome svakoga dana razmišljam. Možda i previše brinem - iskrena je Dajana.
- Penzija... To mi zvuči baš lepo. Konačno da nešto imam od te košarke. Iskreno, sada imam prostora da razmišljam i da odmorim malo - završila je priču Dajana Butulija, naša zlatna košarkašica uz opasku da neće dugo razmišljati o odmoru pošto bi volela da ode i u Rio.
Pročitajte i: