Magi Stefanović (1. April 1959 – 18. Septembar 2002) bila je klavijaturistkinja kultnog jugoslovenskog benda Ekatarina Velika.
Kao apsolutni sluhista proglašena je za najtalentovanijeg učenika u srednjoj muzičkoj školi, pored Iva Pogorelića, pa joj je ponuđeno školovanje na čuvenom moskovskom konzervatorijumu. To je odbila i diplomirala je arhitekturu na Beogradskom univerzitetu. Zapaženu karijeru ostvarila je u grupi EKV, a svirala je klavijature za bendove "Glisersi", "Zion banda" i "Direktori" i druge. Umrla je u beogradskom Centru za smeštaj beskućnika. Danas bi napunila 56. godina.
- Svi imamo puno sreće što smo ovde rođeni, a svi kukamo što nismo rođeni tamo gde je bolje. Nigde nije bolje.
- U mom normalnom, stabilnom životu, najnestabilniji deo sam upravo ja.
- Ja sam čudna priroda koja se nikad ne kaje.
- Naučila sam da se u životu ništa ne mora osim da se umre.
- Moj problem sa današnjom situacijom je što ne mogu da se identifikujem ni sa kim i ni sa čim. (Interju iz 1989. godine).
- Bojim se besmislenosti naše konačnosti.
- Nemam odnos prema otadžbini, imam odnos prema zemlji. Prema nečem odakle svi potičemo.
- Ako smo se mi delili između Bitlsa i Stonsa, dilema onih koji nas biraju jeste: mi ili Bajaga. Sa nama dobijaju emotivnost, a sa Bajagom lagodnost. I jedno i drugo je jako lepo.
- Zemlja nas nije započela po ostavila, ona nas je izdržala užasno dugo.
- Bojim se stalnih izazova našeg svakidašnjeg života, političkih i ekonomskih situacija.
- Kad smo mi počinjali želeli smo muziku, a današnji mladi čovek želi kiosk za hamburger.
- Ubila bih se da sviram deset godina i da, zbog političke situacije, budem prihvaćena od mnogo Ijudi. Kakve to ima veze sa mojim životom, mojim sviranjem?