Smrt Ilje Petkovića, proslavjenog fudbalera OFK Beograda i nekadašnjeg selektora Srbije i Crne Gore, kao i presednika Fudbalskog saveza Beograda potpuno je zatekla njegove prijatelje i poštovaoce, među kojima je i Božidar Milenković, dirketor Romantičara čije prijateljstvo sa Petkovićem datira još od 1976.
- Otišao je poslednji fudbalski romantičar. Koliko je bio dobar i odan čovek i prijatelj govori samo jedan od milion detalja vezanih za našeg Petka. Ostao je privržen OFK Beogradu do poslednjeg dana života. Čak i kada je igrao fudbal, kada je moglo da se očekuje da će sa Karaburme u Partizan ili Zvezdu, on je opet izabrao naš OFK - započeo je priču Milenković za ''Večernje novosti''. - Petka sam poslednji put video pre desetak dana, dan pre nego što ga je sin Dušan hitno odvezao u Urgentni centar. Došao sam do lifta njegove zgrade, videlo se da nije dobro. Izgovorio mi je nešto strašno, što ću pamtiti do kraja života. Samo je kratko rekao: "Milence, umreću ti...".
Ilija Petković je preminuo u subotu u Kliničko-bolničkom centru ''Bežanijska kosa'' od posledica pucanja čira na dvanaestopalačnom crevu i konstatovanog korona virusa.
- Petko je bio od onih tipova koji je za ruku odmah uzimao nekog sebi bliskog i vodio ga po lekarima, ako bi taj neko imao kijavicu. Brinuo je o svima nama kao da nam je brat ili otac. Sada, kada je muka pritisla njega, kao da nije odreagovao kako treba. Mnogo mi je teško da pričam o svom prijatelju sa kojim sam u stvari imao bratski odnos sve do poslednjeg dana njegovog života - ističe Milenković i podseća da nijedan njihov susret nije mogao da prođe bez priče o Romantičarima koji su poslednjih godina u veoma teškoj situaciji. - Nažalost, poslednjih godina od OFK Beograda su svi samo uzimali. Čak i ono što je naše najveće bogatstvo, a to su klinci iz naše omladinske škole. Dođu jednostavno u klub i odvedu nam decu koja su ekstremno dobri talenti. To obično rade ovi privatni beogradski klubovi koji, to moram da priznam, imaju zdravu politiku i na stabilnim su nogama. Petko i ja smo silne sate proveli pričajući kako je to u stvari ona lepša sudbina OFK Beograda. Da se privatizujemo, pa da stanemo na noge i krenemo na staze stare slave.