FK Partizan ima istoriju dugu skoro punih 77 godina, a jedan od onih koji je ispisivao prve stranice je slavni golman Franjo Glazer. Bio je prvi čuvar mreže crno-belih. Branio je boje Partizana na 91 utakmici, a ujedno je bio i prvi trener Partizana. Sa crno-belima je u sezoni 1946/47. osvojio i titulu šampiona Jugoslavije, a to je Glazeru bila ukupno četvrta šampionska titula.
Glazer rođen u Osijeku, a svoju karijeru golmana započeo sa petnaest godina, 1928. godine, u sarajevskom Hajduku. U Hajduku je proveo pet godina i posle toga je, u jesen 1933. godine, prešao u Beogradski sportski klub BSK.
U BSK je proveo četiri sezone i osvojio tri titule šampiona kraljevine Jugoslavije, 1932/33, 1934/35. i 1935/36. i odigrao je 269 utakmica. Gol reprezentacije Beograda je branio ukupno 26 puta. Bio je pogođen kamenicom u glavu prilikom nereda na utakmici u Nišu sa tamošnjim Građanskim, novembra 1935.
Ipak, njegov život je obeležila smrt njegovog kolega iz BSK-a za čiju smrt je bio osumnjičen, a na kraju i osuđen.
Sporni događaj se dogodio 2. juna 1936. na kupalištu na Savi. Franjo Glazer je sa splava u reku gurnuo levog beka podmlatka BSK, Rada Stokića koji nije znao da pliva i utopio se. Glazer je na suđenju negirao krivicu i tvrdio je da je Stokić sam pao u vodu.
Sud nije uvažio ovu odbranu, i u septembru ga je osudio na dve godine zatvora. Na sudiju je loš utisak ostavilo Glazerovo negiranje krivice i lažno svedočenje nekih njegovih drugova, a kao otežavajuća okolnost mu je uzeto što se "ravnodušno ponašao i nije ni pokušao da spase druga", kao i to što već sutradan otišao u Novi Sad na utakmicu "bez interesovanja za mrtvog druga".
U novembru 1936. apelacioni sud je smanjio kaznu na godinu dana zatvora, uslovno za tri godine. U decembru se pronela vest da napušta BSK, a već 1937. je igrao za Građanski iz Zagreba.
Za Jugoslaviju je branio u periodu 1933. pa do 1940. godine. Ima jedan nastup za B tim, šest nezvaničnih utakmica za A tim i 35 zvaničnih mečeva za najbolju selekciju.