Legendarni fudbalski trener Ljupko Petrović (74) potpisao je novi ugovor za klub Tanhoa u Vijetnamu i to do kraja 2022. godine. Postavlja se pitanje da li je tu kraj velike karijere koju je obeležila titula prvaka Evrope sa FK Crvena zvezda.
- Dok me noge nose, ostajem na terenu, da prkosim godinama. Šalim se, naravno, preda mnom je poslednja sezona u ulozi trenera. Definitivno. A, kad se pozdravim sa divnim Vijetnamcima, imaću opet gde da odem, čeka me moj bugarski drugar Griša Gančev, gazda CSKA i Liteksa, najverovatnije ću neko vreme da se zadržim u Liteksu, možda u ulozi sportskog direktora - rekao je Ljupko Petrović za Sport klub.
Bilo je najava da će se desiti povratak u Srbiju.
- Razmišljao sam, razmišljao i posle nekoliko dana presekao. Kad neko iz srca želi da se saradnja nastavi, kako da odbiješ. Osim toga, ugovor je finansijski povoljan, takve pare ne mogu, recimo, da uzmem u Bugarskoj, prošlo je vreme kada sam imao i držao cenu, znam koliko mi je godina, sve znam. Lep je i život u gradu od pet miliona stanovnik. Društvo mi pravi saradnik Svetislav Tanasijević, odlično funkcionišemo, nikad nije dosdadno, on je vredan, ambiciozan stručnjak, rođeni brat nekadašnjeg defanzivca Vojvodine - naglasio je legendarni trener.
Ljupko Petrović je trenersku karijeru zaooečo u omladinskom timu Osijeka od 1982. do 1984. godine, Bio je pomoćni trener u Espanjolu 1984, pa je predvodio prvi tim Osijeka od 1984. do 1987. godine. Nakon toga je preuzeo reprezentaciju Jugoslavije do 18 godina 1987. i selekciju do 21 godine 1988. godine, kada je uveo i subotički Spartak u elitni rang takmičenja.
U sezoni 1988/89. sa novosadskom Vojvodinom stigao je do šampionske titule, druge u klupskoj istoriji i za sada poslednje koju je ovaj klub osvojio. Kratko je vodio i Rad 1990. godine, kada je afirmisao i mladog Vladimira Jugovića na čijem je povratku u Zvezdu insistirao po preuzimanju kormila.
Nakon toga se proslavio na klupi FK Crvena zvezda i postao jedini trener sa ovih prostora koji je bio klupski šampion Evrope. Posle tog velikog uspeha preuzeo je španski Espanjol 1991. godine, a kasnije je vodio urugvajski Penjarol 1992, PAOK iz Soluna 1992/93, Olimpijakos 1993. godine, da bi nakon drugog uspešnog boravka u Zvezdi posle duple krune preuzeo austrijski GAK iz Graca tokom sezone 1995/96.
Drugi put je preuzeo Vojvodinu 1996. godine i vodio je do 1997, da bi nakon toga stigao i do Al Ahlija iz Dubaija (1998/99), zatim preuzeo ekipu Šangaj Šenhua (1999/2000 iz Kine, a prvi trofej posle Zvezde osvojio je u Bugarskoj, gde je u sezoni 2000/01. odveo Levski iz Sofije do šampionske titule, da bi se ponovo vratio u Kinu, gde je od 2002. do 2003. godine bio trener Pekinga sa kojim 2003. osvaja kineski FA kup.
Nakon toga se vraća u Bugarsku i sa Liteksom osvaja Kup 2004. godine, a posle kratke epizode u Zvezdi ponovo će sesti na klupu Liteksa koji predvodi od 2005. do 2007. godine.
Bio je strateg i u OFK Beogradu 2008, a nakon toga je postao prvi Srbin na klupi nekog tima iz Hrvatske posle rata, kada je 2008. promovisan u trenera Sesveta. Tu se takođe kratko zadržao, da bi i Vojvodinu preuzeo treći put (2008/09), što je pored Zvezde jedini klub koji je vodio u tri navrata.