Legendarni srpski košarkaš Dejan Bodiroga, dugogodišnji kapiten, lider, ikona našeg sporta, zvanično je danas postao predsednik Evrolige. On će ujedno biti i direktor takmičenja.
Reklo bi se da je ovim potezom sve došlo na svoje, jer ko bolji nego "Bodi Bond", nezvanično najbolji košarkaš koji nikada nije nastupao u NBA ligi, baš on da bude na čelu evropske košarke.
- Ulazimo u novu eru Evrolige. Proteklih 20 godina smo videli da se najelitnije košarkaško takmičenje etabliralo kao moćno telo u globalnom sportu. Želeo bih da se zahvalim svom prethodniku na viziji i napornom radu i radujem se nastavku izgradnje i širenja uticaja Evrolige i Evrokupa - poručio je Bodiroga.
Nadaleko čuven po sportskoj inteligenciji i umećem da bude najbolji kad je najteže, Bodiroga je jedan od najvoljenijih asova srpskog sporta sveukupno, osvajač između ostalog srebra na Olimpijskim igrama 1996, dva Svetska prvenstva i tri Evropska prvenstva sa reprezentacijom.
Dejan Bodiroga je rođen 2. 3. 1973. u Zrenjaninu u porodici Vase i Milke Bodiroge. Poreklom Hercegovac čime se uvek dičio, Bodiroga je u početku trenirao fudbal, a košarkom je počeo da se bavi sa 13 godina u košarkaškom klubu Mašinac (Servo Mihalj) pod nadzorom trenera Radeta Prvulova. U prvi tim Mašinca ga je sa 15 godina uveo Miodrag Nikolić, bivši košarkaš OKK Beograda i jugoslovenski reprezentativac.
Bodirogina profesionalna karijera je započela kada ga je, sa 17 godina, primetio Krešimir Ćosić na kampu u Puli. Ćosić je ubedio Bodiroginu porodicu da dozvole njihovom sinu da 1989. pređe u KK Zadar. Za Zadar nije mogao da igra prve sezone zbog nerešenog statusa sa Vojvodinom, sa kojom je navodno potpisao ugovor. U Zadru je trenirao dva puta dnevno pod palicom Josipa Grdovića, trenera juniorskog tima. Režim treninga se sastojao od jutarnjeg tročasovnog (od 7 do 10) i četvoročasovnog večernjeg treninga (od 8 uveče do ponoći).
U to vreme se prvi put pojavio u mlađim selekcijama Jugoslavije. Bio je najmlađi igrač juniorske reprezetnacije koja je osvojila peto mesto na Evropskom prvenstvu u Gronigemu. Ovde je zbog godina malo igrao, ali je Svetskom juniorskom prvenstvu 1991. u Edmontonu bio najkorisniji igrač prvenstva. Jugoslavija je u utakmici za treće mesto poražena od Argentine. 4. jula iste godine je debitovao u porazu seniorske reprezentacije od Španije na Mediteranskim igrama u Atini.
U narednih više od 15 godina Bodiroga je bio megazvezda evropske košarke, član Stefanela, Olimpije iz Milana, Real Madrida, Panatinaikosa, Barselone i Lotomatike, miljenik publike i neko čije su ime klicali ne samo u gradovima iz kojih su navedeni klubovi, već i u svim ostalim mestima gde je nastupao. Osvojio je tri puta Evroligu, u dva navrata sa PAO-m i jednom sa Barselonom, uz brojne domaće trofeje.
Važniji od klupskih uspeha su njegovi reprezentativni podvizi. U leto 1995. Bodiroga sa reprezentacijom osvaja Evropsko prvenstvo u košarci 1995. u Atini u jednom od najuzbudljivijih finala u istoriji evropskih prvenstava protiv Litvanije, za koju su igrali Šarunas Marčuljonis, Arvidas Sabonis i Rimas Kurtinaitis.
Na Olimpijskim igrama 1996. u Atlanti Bodiroga je osvojio srebrnu medalju nakon što je Jugoslavija 30 minuta mučila Tim snova za koji su igrali Šakil O'Nil, Čarls Barkli, Skoti Pipen, Hakim Olajdžuon, Dejvid Robinson i drugi.
Sa reprezentacijom je odbranio zlato na Evropskom prvenstvu 1997. u Barseloni, a naredne godine na Svetskom prvenstvu u Atini je zajedno sa drugovima osvojio zlatnu medalju. U polufinalnoj utakmici protiv Grčke Bodiroga je igrao pod inekcijama i postigao je 30 poena. U finalu je poražena Rusija 64:62, Bodiroga je proglašen za najkorisnijeg igrača prvenstva, a krajem godine za najboljeg sportistu Jugoslavije i najboljeg košarkaša Evrope za 1998.
Uoči Evropskog prvenstva 2001. u Istanbulu Dejan Bodiroga je izabran za kapitena reprezentacije Jugoslavije. Na ovom prvenstvu je odigrao svoj 100. meč za nacionalni tim protiv Estonije (86:73). Reprezentacija predvođena selektorom Svetislavom Pešićem je ponovo postala prvak Evrope, savladavši u finalu domaćina Tursku sa 78:69.
Najveći uspeh u Bodiroginoj karijeri je zlatna medalja na Svetskog prvenstva 2002. u Indijanapolisu. U finalu je Argentina vodila sa 74:66, dva minuta i 17 sekundi pre kraja, a Bodiroga je sam doneo produžetak, postigavši svih devet poena za Jugoslaviju poslednja dva minuta.
"Bodi Bond", "Mister MVP" ili "Beli Medžik", nadimci koje je dobijao zbog svoje čarolije na parketu, a tokom devedesetih je nastao i čuveni slogan "Mi imamo svoga boga, ime mu je Bodiroga" u Srbiji, kao i pesma Prljavog inspektora Blaže pod nazivom "Seks, droga, Bodiroga". Numera koja naravno slavi lik i delo velikog majstora.
Strašan košarkaš, a u isto vreme i poliglota. Bodiroga pored maternjeg srpskog govori i engleski, španski, italijanski i grčki jezik. Čovek poznat po svojim principima, uspesima i nepokolebljivosti. Svetski, evropski, a naš - Dejan Bodiroga, predsednik Evrolige.
BONUS VIDEO - ANKETA: Ko je kriv za debakl Srbije na Evrobasketu?