Jugoslavija je imala mnogo velikih košarkaša, ali prvi pravi tandem je bio Daneu - Korać. Zajedno su sanjali da osvoje zlato, ali to je doživeo samo Ivo. Momenat kada je najbolji slovenački košarkaš saznao da je njegov drug poginuo ostao je zauvek u njegovom sećanju.
- Žućko me je nazvao iz Padove, rekao je da ide kolima za Sarajevo pa će svratiti po mene.Voleo sam da budem s njim i na terenu i van njega. Bio je jako inteligentan i harizmatičan. Na moju veliku žalost, direktor Zagrebačkog velesajma, čiji sam bio predstavnik u Mariboru, nije mi dozvolio da idem na tu revijalnu utakmicu. Nekoliko dana kasnije, držao sam oproštajni govor nad Žuletovim kovčegom u Aleji velikana u Beogradu - rekao je svojevremeo sa suzama u očima Daneu.
Tandem je funkcionisao savršeno na trenu, a Ivo je samo u superlativima govorio o Koraću.
- Imao je sjajan instinkt za koš. Odlično smo sarađivali. Dodavao sam mu lopte, a on je pogađao. Retko kad je promašivao. Levicom je uvek mogao da ubaci loptu u koš ili da navuče rivala na faul. Bili smo zajedno u reprezentaciji celu deceniju. Blistali smo u Riju na Svetskom šampionatu. Tada smo prvi put pobedili selekciju Sjedinjenih Država. Rusiju smo načeli u prijateljskoj utakmici pre šampionata 1961.
Svi znaju da je Jugoslavija osvojila to čuveno zlato 1970. godine, ali u timu nije bilo Koraća, ali ta medalja je njegova, što će potvrditi svi koji poznaju košarku, jer bez Žućka ko zna kako bi se razvijala košarka u Jugoslaviji.