- Od svega što čovek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu na kom se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno ili zlo. - istakao je za sada naš jedini Nobelovac Ivo Andrić, a kako se sa ovom njegovom mišlju mnogi slažu, red je setiti se svih beogradskih mostova i svega što oni danas predstavljaju.
Beograd, prestonica Srbije, leži na ušću dve velike reke - Dunava i Save. Ovi rečni giganti čine srce ovog grada, a mostovi su nezaobilazni deo tog srca. U ovom tekstu, posvećujemo se Beogradskim mostovima, čije su priče prepune istorije, arhitektonskog sjaja i praktične važnosti za grad i njegove stanovnike.
Mostovi Beograda na Dunavu:
Pančevački most, dugogodišnji simbol grada, bio je nekada jedini most na Dunavu. Izgrađen je 1935. godine i prvobitno je nosio ime Most kralja Petra Drugog. Tokom Drugog svetskog rata, vojska Kraljevine Jugoslavije je minirala most kako bi sprečila nacističke trupe da uđu u grad. Nakon rata, most je obnovljen i ponovo je otvoren za drumski i železnički saobraćaj 1946. godine. Ovo je ujedno i najduži beogradski most.
Pupinov most, koji spaja Zemun i Borču, otvoren je 2014. godine. Ovaj impozantni most dugačak je 1.482 metra, širok 29,1 metar i visok 22,8 metara. Poznat je po svojim pešačko-biciklističkim stazama sa obe strane, koje omogućavaju pešacima i biciklistima da uživaju u predivnim pogledima na reku i dalje na vojvođansku ravnicu.
Mostovi Beograda na Savi:
Gazela, najprometniji most u Beogradu, otvoren je 1970. godine. Ime mu je dao akademik Đorđe Lazarević. Ovaj most sa šest saobraćajnih traka ima atraktivnu istoriju. Pre nego što je pušten u saobraćaj, most je testiran vojnim kamionima natovarenim šljunkom i transportericama za balističke rakete. Gradonačelnik Branko Pešić i glavni projektant Milan Đurić stajali su na mostu dok su se ovi testovi obavljali.
Brankov most, otvoren 1956. godine, nazvan je po pesniku Branku Radičeviću. On se proteže duž Brankove ulice i zamenio je Most kralja Aleksandra I Karađorđevića, koji je uništen tokom rata.
Most na Adi, koji dominira horizontom Beograda, svečano je otvoren 2012. godine. Ovaj most je postao simbol grada i prepoznatljiv po svojim kosim zategama i visokom pilonu visokom 200 metara iznad Ade Ciganlije. Ima šest saobraćajnih traka i pruža prostor za buduće metro linije, kao i pešačko-biciklističke staze.
Savski most, najmanji most u Beogradu, takođe je važan za gradski saobraćaj i tramvaje. Stari savski most je izgrađen tokom nemačke okupacije 1942. godine, kao Most princa Eugena, pošto je Most kralja Aleksandra koji je povezivao Beograd i Zemun bio srušen. Tokom povlačenja iz Beograda, nacisti su 20. oktobra 1944. postavili dinamit u želji da ga sruše, ali je beogradski učitelj Miladin Zarić presekao fitilj i sačuvao most.
Stari železnički most, izgrađen neposredno posle Drugog svetskog rata, i Novi železnički most, koji premošćava Savu od 1979. godine, igraju ključnu ulogu u železničkom saobraćaju Beograda.
Drumski i železnički most kod Ostružnice, koji pomažu da drugi beogradski mostovi budu manje opterećeni
Na kraju, Most Obrenovac - Surčin otvoren je 2011. godine kao deo "Sremske gazele"
Ovi mostovi, svedoci istorije i simboli povezivanja, odražavaju dinamičnost i raznovrsnost Beograda. Oni nisu samo građevinska čuda, već i spojnički elementi koji spajaju gradove, ljude i kulture. Kroz svoje mostove, Beograd ostaje čvrsto povezan sa svojom prošlošću i istovremeno se otvara prema budućnosti, čineći ovaj grad još posebnijim za sve koji ga posete i žive u njemu.
Kako smo započeli, red je i završiti rečima jednog od najvećih mislilaca u našoj istoriji.
- Naposletku, sve čim se ovaj naš život kazuje – misli, napori, pogledi, osmesi, reči, uzdasi – sve to teži ka drugoj obali, kojoj se upravlja kao cilju, i na kojoj tek dobiva svoj pravi smisao. Sve to ima nešto da savlada i premosti: nered, smrt ili nesmisao. Jer, sve je prelaz, most čiji se krajevi gube u beskonačnosti, a prema kom su svi zemni mostovi samo dečije igračke, bledi simboli. A sva je naša nada s one strane. - zaključio je naš Nobelovac Ivo Andrić.
Projekat je finansiran iz budžeta Grada Beograda. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.