Napad koji se odigrao tog dana usmrtio je 2.996 ljudi i povredio više od 6.000 drugih. Među njima je 265 putnika u četiri oteta aviona, 2.606 osoba u kulama Svetskog trgovinskog centra i okolini, kao i 125 ljudi u Pentagonu.
Većina žrtava bili su civili, osim 71 policajca i 343 vatrogasca koji su poginuli u Svetskom trgovinskom centru, 1 policajac koji je poginuo na letu 93 United Airlines koji se srušio blizu Šenksvila u Pensilvaniji, 55 pripadnika vojnog osoblja u Pentagonu i 19 terorista koji su poginuli u četiri oteta aviona.
Ukupno 2.605 američkih državljana poginulo je u napadu, kao i 372 strana državljanina. Više od 90 država sveta izgubilo je svoje državljane u napadima, među kojima su Velika Britanija, Dominikanska Republika, Indija, pa i naša zemlja.
Svega 14 osoba uspelo je da pobegne iz udarne zone Južne kule Svetskog trgovinskog centra (spratovi 77 do 85) nakon što je u nju udario let 175 United Airlines, a samo 4 osobe sa spratova iznad.
Osobe su pobegle iz Južne kule koristeći A stepenište u severozapadnom uglu zgrade, što je bilo jedino stepenište koje je ostalo čitavo nakon udara. Istražitelji veruju da je A stepenište ostalo prohodno sve do urušavanja kule u 9:59.
Zbog problema u komunikaciji između operatera na broju 911 i policijskih službi na terenu, većina njih nije znala da je A stepenište prohodno, već su preživele iznad udarne zone navodili da sačekaju pomoć spasitelja.
Nakon što su se kule srušile, samo 23 osobe iz ili ispod kula su pobegle od ruševina, među njima i 15 spasitelja.
Poslednja preživela osoba urušavanja Svetskog trgovinskog centra pronađena je u ruševinama Severne kule 27 sati nakon rušenja. Nepoznat broj ljudi je preživeo prvobitno urušavanje, da bi kasnije bio zakopan ispod ruševina, gde im pomoć, nažalost nije pristigla na vreme.
Među žrtvama terorističkog napada bile su najmanje 2 osobe sa tadašnjim jugoslovenskim državljanstvom.
Vladimir Tomašević (36), takmičio se kao tinejdžer u Jugoslovenskoj teniskoj ligi. Kasnije je postao i trener što mu je pomoglo da finansira svoje školovanje i postane diplomirani inženjer elektrotehnike. Karijera ga je dalje vodila do mesta potpredsednika softverskog razvoja u kompaniji Optus e-Business Solutions iz Toronta. Vladimir je za vreme letovanja u Crnoj Gori upoznao svoju buduću ženu Tanju u koju se veoma zaljubio. Tog 9. septembra 2001. godine išao je u svoju prvu posetu Njujorku, na konferenciju koja se održavala na 106. spratu Severne kule Svetskog trgovinskog centra. Njegov šef pohvalio je Vladimirov karakter u zvaničnom saopštenju povodom njegove smrti: "On bi bio pozadi i pomagao drugima da izađu."
Bojan Kostić (34) je rođen u Beogradu. Preselio se u Sjedinjene Američke Države sredinom ’80-ih zbog studija. Videvši pogled iz Grand Army Plaze u Njujorku bio je "upecan". Svojom tipično srpskom direktnošću pitao je svoju verenicu Suzan Ferm da se useli kod njega već na prvom sastanku. Nakon tri nedelje je pristala. Bojan je radio kao trgovac i stizao je na posao tačno u 6:00 svakog jutra. Veče pre napada, Suzan je proveravala njegovo znanje, budući da se spremao da polaže test za dobijanje američkog državljanstva. Uspešno je odgovorio na sva pitanja. Suzan je izjavila: "Bio je spreman."
Svaki napad na svetu u kojem stradaju nevini ljudi je strašan sam po sebi i svaki od njih je podjednako grozan i za svaku osudu. Gde god se dešava stradanje, bilo na Bliskom istoku, na rubu Afrike, u zemljama Zapada ili u našem dvorištu, dužni smo da to osudimo i ne zaboravimo.
Jedino tako možemo sprečiti buduća nedela koja mogu dovesti do toga da mladi i nevini ljudi izgube svoj život, a mnoge porodice izgube svoje najmilije.
Ovo su NAJMOĆNIJE FOTOGRAFIJE koje su ikada napravljene, a iza svake se krije POSEBNA PRIČA (VIDEO)