Mileva Marić i Albert Ajnštajn upoznali su se na studijama.
Šta je to perspektivnu, pametnu i četiri godine stariju studentkinju privuklo ćutljivom, nedruželjubivom i povučenom studentu koji je retko govorio, nije imao prijatelje i skoro uvek sedeo sam, danas nije poznato.
Kako bilo, pre nego što je završila fakultet, Mileva je zatrudnela i rodila vanbračnu ćerku Lizerl.
Albert i Mileva su se venčali u Bernu 6. januara 1903. Neko vreme pre venčanja Lizerl je obolela od šarlaha.
Nije poznato da li je umrla ili je data na usvajanje.
Tek, kada se Mileva pridružila Albertu u Bernu, dete nije bilo sa njom.
Ajnštajnova majka, navodno, nikada nije volela Milevu.
Smetala joj je razlika u godinama, što je zadržala pravoslavnu veru i što joj je jedna noga kraća od druge.
Stalno je vršila pritisak na sina, i on je s godinama postajao sve jači, čak i nakon što je Mileva rodila dva sina.
Njihov brak je funkcionisao po strogom uređivačkom "režimu"- Albert šest dana nedeljno provodio u patentnom zavodu, slobodno vreme je posvećivao fizici, a Mileva je pokušavala da školuje decu i vodi kuću.
Vremenom je potpuno zapostavila svoj naučni rad.
Brak je godinama bio u krizi, s boljim i lošijim periodima, a naučnik je sve više vremena provodio sa svojom ljubavnicom – rođakom, Elzom Lovental.
Nakon jedne od gorih svađa, Albert je Milevi sastavio "spisak pravila" kojih je očekivao da se pridržava:
A. Vodićeš računa:
B. Odreći ćeš se svih ličnih veza sa mnom, osim ako one nisu neophodne zbog socijalnih razloga. Pogotovo ćeš se odreći:
C. Poštovaćeš sledeća pravila u vezi sa mnom:
D. Obavezuješ se da me nećeš omalovažavati pred našom decom, ni rečima ni ponašanjem.
Koliko je dugo Mileva živela pridržavajući se ovih diktata, nije poznato.
U julu 1914. dan pred Prvi svetski rat, konačno joj je prekipelo.
Spakovala je stvari, sa decom napustila Ajnštajna i otišla u Cirih.
Naučnik je tek 1916. zatražio razvod koji je i ozakonjen 1919. Zvanično su se rastali 14. februara 1919. a Albert se oženio Elzom 2. juna 1919. godine.
Lista "zahteva" otkrivena je u jednom Albertovom pismu Milevi, a objavljena je u biografiji "Ajnštajn - njegov život i univerzum" koju je napisao Volter Ajzakson, jedno vreme predsednik CNN-a i glavni urednik časopisa Tajm.