U javnosti često dolazi do zabune oko starije - Aleje velikana i mlađe - zaslužnih građana, jer su na obe parcele sahranjene poznate ličnosti srpskog i jugoslovenskog društva.
Međutim, Aleje se razlikuju, što ih čini, smatraju mnogi, jedinstvenim.
Prva razlika između Aleja jeste da su nastale u drugačijim društvenim okolnostima - u Aleji velikana je akcenat na porodici i naslednicima, dok se kod Aleje zaslužnih građana ličnost izdvaja iz društva kao jedinka i ne sahranjuje sa članovima porodice.
Aleja velikana, izgrađena 1920-ih, baštini tradiciju 19. i 20. veka, te da pored doprinosa društvu sahranjenih ličnosti, prepoznaje i značaj njegovih potomaka.
Osnovna ideja Aleje zaslužnih građana, bila je da se istaknute ličnosti, u većini slučajeva, sahranjuju pojedinačno,
Razlika koja se često pominje je i da ne postoji mogućnost prostornog širenja Aleja velikana, dok je površina Aleje zaslužnih građana nekoliko puta povećavana.
Aleja velikana je predstavljala prvu celinu na Novom groblju namenjenu sahranjivanju značajnih ličnosti 19. i početka 20. veka.
Pruža se poput prave aleje između drvoreda sa obe strane.Pošto je izgradnja završena 1927. godine u grobnice su preneti posmrtni ostaci "nacionalnih velikana" tog perioda, kako sa beogradskih groblja, tako i iz inostranstva.
Grad je obezbeđivao grobnicu - podzemni deo, dok su porodice, institucije ili udruženja kojima su pripadali, uređivali nadzemni deo - spomenik, ploču ili kapelu.
Aleja zaslužnih građana rađena je po projektu arhitekte Svetislava Ličine, a izgradnja je završena 1965. godine.
Isprva je nazivana Groblje zaslužnih građana.
Nalazi se na površini od oko 4.200 metara kvadratnih i nekoliko puta je proširivana.
Predstavlja posebnu arhitektonsku celinu gde je sahranjeno skoro 800 ličnosti od posebnog značaja za srpsku i jugoslovensku istoriju i kulturu.
Čovek može biti sahranjen u grobnici - gde se polažu sanduci, rozarijumima - koji su predviđeni za polaganje urni u zemlju i kolumbarijumima - pregradama u polukružnim betonskim zidovima, konhama.
Grobnice mogu biti raspoređene jedna do druge ili postavljene kružno po pet u nizu, zrakasto se šireći.
Zbog koncepta da su svi sahranjeni "jednaki po zaslugama - bez obzira na zanimanje", izgled ploča je istovetan.
Početna ideja je bila da se na pločama ne ucrtavaju religijski simboli - prvenstveno krstovi, kao ni ideološki - petokrake, ali se toga nisu svi pridržavali.
U Aleji zaslužnih građana, jedni pored drugih, sahranjeni su glumci, književnici, pesnici, sportisti, pevači, političari i značajne ličnosti drugih zanimanja.
Za razliku od Aleje velikana, gde se danas sahranjuju samo potomci, pogreb u Aleji zaslužnih građana reguliše se gradskom Odlukom o uređivanju i održavanju groblja i sahranjivanju.
Pored nosioca najviših državnih odlikovanja, članova Srpske akademije nauka i umetnosti i počasnih građana Beograda, u Aleji mogu počivati i osobe koje predlože relevantna udruženja kojima su pripadali i njihove porodice.
Sahranjivanje u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju, kao i sahranjivanje u budućoj Aleji zaslužnih građana Beograda na Novom Bežanijskom groblju regulisano je gradskom Odlukom o uređivanju i održavanju groblja i sahranjivanju, preciznije članovima 36 a i 36 b. Na osnovu pomenute Odluke, zaslužno lice je lice koje je u toku života dobilo najviši stepen odlikovanja Republike Srbije, lice koje je steklo zvanje akademika Srpske akademije nauka i umetnosti i lice kome je dodeljeno zvanje počasni građanin Beograda, odnosno lice koje je steklo Nagradu grada Beograda.
Izuzetno, gradonačelnik grada Beograda može odlučiti da i drugo lice može biti sahranjeno u Aleji zaslužnih građana/Aleji zaslužnih građana Beograda, ako je u toku života bilo istaknuto u oblasti u kojoj je delovalo. Predlog da se posmrtni ostaci zaslužnog lica sahrane u Aleji zaslužnih građana/ Aleji zaslužnih građana Beograda daje institucija čiji je preminulo lice bio član, uz prethodnu saglasnost supružnika ili članova uže porodice umrlog lica.
Uz predlog da se posmrtni ostaci zaslužnih sahrane u Aleji zaslužnih građana/Aleji zaslužnih građana Beograda, podnosilac dostavlja i mišljenje resorno nadležnog Ministarstva/ resorno nadležne organizacione jedinice Gradske uprave Grada Beograda, iz oblasti u kojoj je to lice bilo istaknuto i svojim radom dalo doprinos javnom životu grada i republike.
Iako krajnju odluku donosi kabinet gradonačelnika, porodica preminulog mora biti saglasna da li želi da pokojnika sahrani na tom mestu.
Kaže da su u socijalističkoj Jugoslaviji u Aleji mahom sahranjivani društveno-politički radnici, filmski glumci, kompozitori i sportisti.
Tokom 1990-ih i kasnije došlo je do promena, pa je više ljudi sa estrade sahranjivano u Aleji.
Za razliku od velikana narodne muzike, pevača i pevačice Tome Zdravkovića i Silvane Armenulić, koji su preminuli dok je postojala Jugoslavija, njihove kolege - Predrag Cune Gojković i Staniša Stošić - umrli u prethodnoj deceniji, sahranjeni su u Aleji zaslužnih građana.