Priče o Đorđu Božoviću Giški, legendi beogradskog asfalta i komandantu Srpske garde, i danas uteruju strah u kosti svima koji ih čuju.
Giška je ubijen pre 30 godina, a fotografija koja je nastala samo 4 sata ranije pre nego što je ubijen otkriva da je on naslutio svoju smrt. Za života, a i nakon njega, Giška je širom Balkana pretvoren u pravu urbanu legendu. O njegovom životu ispričane su brojne priče, a poslednja koja opisuje kraj njegovog života potkrepljena je dokazom u vidu fotografije.
Naime, Giška je tokom krštenja svog kuma, Zdravka Vuletića, primetio mnogo ljudi sa različitim obeležjima vojske. Prema pričama, u trenutku kada je shvatio ko je sve oko crkve, izašao je iz crkve i povikao: “Braćo, ja ću danas umreti”, a potom je i stvarno ubijen, kada je, kako se sumnja, pogođen snajperom.
Božović je rođen 16. septembra 1955. godine. Bio je sin prvenac Gavra i Milene Božović. Otac mu je iz plemena Kuča i to od porodice Mićković, ali je ubrzo zbog sukoba sa zakonom promenio identitet i zbog sigurnosti porodice prezime promenio u Božović po dedi Božu. Giška je sa majkom Milenom i mlađom sestrom Slavicom do 1964. godine živeo u Inđiji kada je Gavro ubijen i posle tog događaja preselili su se u Beograd, tačnije na Voždovac.
Na Voždovcu postaje član bokserskog kluba “Radnički”, gde ga, kako kruži legenda, u borbama gotovo niko nije mogao pobediti. Kao vrlo mlad dolazi u sukob sa zakonom, kada je u jednoj uličnoj tuči izboden nožem. Ranjavanje je preživeo zahvaljujući snažnoj konstituciji zbog čega je i dobio nadimak Giška.
Bio je prijatelj sa brojnim “zvučnim” imenima tadašnjeg srpskog podzemlja Branislavom Matićem Belim, Borisom Petkovim, Rankom Rubežićem, Jocom Amsterdamom…
Giška je tokom 1980-ih bio saradnik DB-a, odan ideji jugoslovenstva. Kao obrazovaniji i inteligentniji čovek bio je zadužen za planiranje likvidacija ustaških i albanskih terorista, ali nakon što je poslat da likvidira i Momčila Đujića, Giška sve više postaje antikomunistički nastrojen, te stoga iz korena menja svoj život i postaje nacionalista i zagovornik obnove monarhije za koju je smatrao da nudi bolju budućnost Srbiji.
Giška je ubijen u Gospiću na ratištu 15. septembra 1991. godine.