Danas, 5. aprila, srpska pravoslavna crkva i njeni vernici proslavljaju Sveštenomučenika Nikona Napuljskog.
Rođen je u Napulju i to od oca neznabožca i majke hrišćanke, koja ga je krišom podučavala o našoj veri i ako nije bio kršten.
Kao rimskog oficira u to vreme, pre polaska u boj, ona ga je posavetovala da se pomoli Isusu ukoliko loše krene. Tako je i u radio, u trenutku nemoći, kada je njegova četa bila opkoljena sa svih strana i kada se naslućivala pogibija.
Veruje se da je u tom trenutku dobio nadljudsku snagu, kojom je pola neprijatelja pobio, a drugu polovinu prognao u bekstvo.
- Veliki je Bog hrišćanski! - uzvikivao je vraćajući se iz bitke.
U znak zahvalnosti velikom Bogu, majku je obradovao i tajno otišao u Aziju gde ga je episkop Teodosije krstio.
Nakon krštenja, otišao je u manastir i život posvetio Bogu.
Na samrti, otac Teodosije je imao viziju, u kojoj se od njega zahtevalo da upravo Nikon bude rukopoložen za naslednika. Tako je I bilo.
Odmah je rukopoložen za đakona, zatim za prezvitera, i na kraju je postao episkop.
Majku je još jednom uspeo da vidi živu, po povratku u Napulj. Nakon njene smrti, udaljio se sa nekadašnjih devet ratnih drugova, u tom trenutku učenika. Otišli su na Siciliju i propovedali jevanđelja.
Sveštenomučenik Nikon i učenici živeli su u vreme kneza Kvintijana, velikog progonitelja hrišćana.
Veliki broj njih je pogubljen, stavljao ih je na teške muke. Nikona je vezao konjima za repove i bacio ga sa visoke stene u provaliju. Ali je on sve te muke preživeo.
Život gubi tako što su ga posekli mačem, za vreme cara Trijana. Telo sirotog čoveka je bačeno u polje, kako bi ga ptice pojele.
Pronašao ga je čobanin koji se o njega sapleo i odmah iscelio. O toj vesti je javljeno hrišćanima, koji su ga ugledno sahranili.
Srbija Danas