Predanje veli da su Gurije i Samon bili ugledni građani u Edesi. Svojim primerenim hrišćanskim životom bili su uzor mnogima koji su, inspirisani njima dvojicom, primili hrišćanstvo.
Kada je saznao za ovo, vojvoda Antonin je naredio da budu zarobljeni zajedno sa ostalim hrišćanima i da, potom, budu stavljeni na teške muke. Kako ih ni mučenje nije pokolebalo u njihovoj veri i nikako nisu pristali da prinesu žrtve paganskim bogovima osuđeni su na smrt.
Molitva koju valja izgovoriti danas
"Čudesa svetih Tvojih, kao stenu neoborivu si nam darovao Hriste Bože: njihovim molitvama savete zlorečitih razori, osnaži silu carstva, kao jedini Blag i Čovekoljubac".
Nekoliko godina docnije, car Likinije koji je napustio skute Konstantina Velikog, započeo je novi progon hrišćana u istočnim delovima svog carstva. I tako se opet paganski gnev usmerio ka Edesi gde je sada živeo đakon po imenu Aviv koji je predano širio učenje Isusovo. Bio je uhapšen među prvima je i uhapšen. Kako ni on, poput Gurija i Samona pre njega, nije bio pokoleban tokom surovog mučenja, niti je pristao da se pokloni paganskim božanstvima i on je ubijen. I to baš na mestu na kome su ranije stradali Gurije i Samon. Kako je zajedno sa njima sahranjen, tako se zajedno sa njima i slavi.
Kada je prestao progon, hrišćani su njima u čast podigli hram u koji su položili njihove mošt. Mošti behu položene u zajednički kovčeg, a nakon toga su počela da se dešavaju brojna čuda.
Jedno od čuda
Jedna udovica u Edesi imaše ćerku devojku, kojom se oženi jedan Got vojnik iz grčke vojske. Kako se ta žena plašila da da svoju ćerku u daleku zemlju,
Got se zakle na grobu sveta tri mučenika, da nikakvo zlo neće devojci učiniti nego da će je uzeti za zakonitu ženu, pošto je kako reče, neoženjen.
U stvari on beše oženjen. A devojku koju je uzeo držao je kao robinju dok mu ne umre zakonita žena. Kada se to dogodi, on u dogovoru sa svojom rodbinom sa mrtvom ženom zakopa i živu robinju.
Devojka u suzama moljaše sv. mučenike da je spasu. I oni joj se javiše u grobu, uzeše je i trenutno preneše iz Gotske zemlje u Edesu, u svoju crkvu.
Sutradan, kada crkvu otvoriše, nađoše devicu kraj groba svetitelja Božjih, i saznaše o čudesnom izbavljenju njenom.