Vršnjačko nasilje je tema o kojoj se nedovoljno priča. To je nešto što boli i decu i roditelje. Deca su budućnost, deca su čista srca. Takođe, ona mogu biti zla prema slabijima i drugačijima od sebe.
Ostavlja posledice zauvek, i rane koje nastanu u najranijem detinjstvu jako teško kasnije zarastu. Kako se ponašati i kako pomoći onima koji su vam najvažniji?
Ova devojčica, sa svojih deset godina, već je iskusila koliko deca mogu biti loša.
- Pa baš i ne jer oni neće sa mnom da se igraju i slažu. Jer nemam lepe stvari i nemam dobre ocene. Dobila sam 3 i četvorku i svaki put dobivam po dvojke i jedinice. Biju me uvek kad ne znam nešto i kad ja hoću da se igram s njima, oni hoće da me biju - rekla je devojčica koja trpi nasilje.
- Jedno od pokazivanja stanja u položaju žena i dece. Stopa u obrazovnaje opšta je 100% a samo 60 posto roma završi osnovnu školu. To su stvari koje dovode do diskriminacije i kasnije - rekla je Sara Popčetović, majka deteta sa posebnim potrebama.
Diskriminacija je pravljenje razlike prema nekom ličnom svojstvu pojedinca.
- Među siromašnim grašanima posebno bih izdvojila one u romskim naseljima. Oni imaju veliki problem i pristupu zdravstvenom obrazovanju obrazovanju, nije redak slučaj i maloletnički brakovi - kaže Ljiljana Marković, specijalni pedagog.
Postoje različite vrste vršnjačkog nasilja.
- Postoji nekoliko vrsta, fizičko svi znamo jer ako neko nekog udari, druga je emocijalno i roditelji prema deci i partnerski odnosima ako budeš dobar to ostavlja posledice po decu. Psihološko vređanje, ponižavanja, seksualno digitalno i postoji nova vrsta nasilja to je socijalno nasilje, u stvari socijalno isključivanje koja se javljaju zbog nekih razlika da li zbog oblačnjea, muzike. Ono što jeste nas pratilo zadnjih godinu i po dana jeste to povećano korišćenje računara telefona tableta i ostalih zbog online nastave, bez obzira kou dete je moralo da koristi računar, kako je dete koristilo slobodno vreme to nežalost nismo - rekla je Ljiljana Marković, specijalni pedagog.