Naime, kako je navela, odvela je dete koje je imalo šest meseci na oftamološki pregled jer je primetila da mu oko "igra".
- Doktor nam je rekao da je dete u redu, kao i da se još uvek razvijaju očni mišići i živci. Međutim, posle mesec dana detetu prestaje da igra oko i sve funkcioniše normalno. Ipak, kada je napunio 11 meseci, jednom prilikom sam videla dok je bilo upaljeno svetlo u kući kako mi dete ima nešto žućkasto što sija u oku - priča žena.
Kako je napisala u svojoj ispovesti, tada je odlučila da mu blicom slika oko kako bi videla žućkasti odsjaj bolje, ali je onda primetila fleku u oku koja je izgledala kako je rekla, kao balončić bele boje.
- Bila sam u velikom šoku pa sam odlučila da odem na internet kada sam videla nešto još strašnije. Ujutru sam spakovala dete i odvela hitno u dečji dispanzer po uput za oftamologa. Međutim, dobili smo uput za Novi Sad i morali smo da čekamo dva meseca. Kada sam odvela dete na zakazan termin, doktor ga je pregledao laserom i rekao da je sve u redu. Ispratili su nas za deset minuta - navodi žena.
Objasnila je kako je problem i dalje postojao i kako je zvala sve privatne klinike u Novom Sadu i Beogradu jer u Kikindi nema stručnih lekara za malu decu.
- Privatni lekar nas je odmah primio i konstatovao tumor u oku. Odmah sam dobila hitan uput za Beograd za bolnicu za očne bolesti. Međutim pošto se kod nas očigledno ne priznaju uputi iz privatnih bolnica, morala sam da idem u Kikindu po novi uput - objašnjava dalje.
Onda, došao je i taj kobni dan u Beogradu. Doktorka je rekla da dete mora da ostane u bolnici.
- Mom detetu su radili preglede nedelju dana, ali meni niko ništa nije govorio. Onda sam krišom od sestre dobila informaciju da je u pitanju zloćudni tumor oka i da mora da se radi skener glave jer taj tumor ume da ode i na oko. Pozvala sam doktore u inostranstvu, ali su mi rekli da ako se tumor proširi, mom detetu nema spasa - navodi ona.
Ipak, rečeno joj je da se tumor nije raširio, ali je zauzeo celu očnu jabučicu i da je pun tečnosti, ali i da mi je dete slepo.
- Odluka je bila donesena 5. juna gde sam morala da potpišem da ga operišu, a videla sam ga dan posle. Nisam bila živa, tresla sam se, a onda sam videla njegovu umotanu glavu. Nije se pomerao, ali je u narednim danima počelo da mrda i hoda. Nema oko, ali će dobiti veštačko oko, nakon što sačekamo protezu - odahnula je majka.
Majka je navela kako je dete od trećeg meseca života počelo da gubi vid, ali da je sada zahvalna Bogu što je sve ispalo najbolje moguće u toj situaciji.
- Nisam želela da odustanem iako sam znala da su prognoze loše. Retinoblastom je refleksni tumor koji se nalazi se u mrežnjači i ne može tačno da se odredi od čega nastaje. Prema onome što sam čula, ide preko mutacije gena i hromozoma koja nije tačna. Veoma je opasan i brzo raste pa prognoze nisu loše - objašnjava žena.