U toj nesreći najteže je povređena četvorogodišnja devojčica, zadobivši opekotine opasne po život, a za oporavak bila joj je potrebna transplantacija kože.
Kada je to čuo Milan Simić iz Savinog sela kod Vrbasa, odlučio je da bude donor iako ne poznaje ni devojčicu Kristinu, ni njenu porodicu, učini herojsko delo.
- Devojčica je dobro, čujemo se svaki dan sa načelnikom hirurgije u Tiršovoj i sa glavnom medicinskom sestrom Aleksandrom, tako da sve protiče kako treba. Oporavak će trajati dugo, ali je bitno da će biti spašena kako treba - kaže Milan za "RTV".
Dodaje da je za vest saznao kao član organizacije "Romska čast" i odmah počeo da priprema humanitarnu akciju kako bi pomoć što pre stigla do dece.
- Posle toga smo razmišljali kako još pomoći devojčici i ostaloj deci. Na kraju je bila potrebna pomoć njoj u vidu donacije kože, onda smo došli na ideju da idemo postepeno jedan po jedan na kontrolu i da vidimo da li neko od nas može da odgovara kao donator. Ispalo je da sam ja pogodan za sve to. Ostao sam u bolnici, operacija je bila pre dve nedelje. Ja sam donirao kožu, devojčici se primila ta koža kako treba, za sada. Hvala bogu, sve ide kako treba - priča Simić.
Kako kaže, devojčicu nikada nije video pre operacije, a njihov prvi susret pamtiće zauvek.
- To je jedan trenutak koji će mi do kraja života ostati urezan. Ležao sam u sobi i jedan od roditelja koji je bio tamo sa svojim detetom me je pitao da li sam donator, kažem "da", a on mi kaže: "Jel znate da je mala Kristina tu"? Odmah sam ustao, pošto je to bio dan pred operaciju i otišao da vidim devojčicu. To je momenat koji ću doživotno pamtiti, smejala se, sestra je hranila i pitala me da li želim da se upoznam sa njom. Ušao sam u sobu, upoznali smo se i prva njena reč je bila da li imam Smoki da joj dam - priseća se Milan.
Dodaje da ima želju da ostane u kontaktu sa devojčicom i prati njeno stanje i posle oporavka.