Bliži se sezona posta i slava – vreme kada se u našoj zemlji najviše konzumira riba. Građani biraju ribu po ukusu, ali češće i po dubini džepa, ali od toga umnogome zavisi i kvalitet namirnice. Tako se na našim trpezama može naći i som iz najzagađenije reke na svetu, pastrmka iz krivolova ubijena strujom, ali i ukusne domaće vrste ribe gajene u veštačkim uslovima.
Potrošnja naše rečne ribe, naročito one uzgajane u akvakulturi u mnogim šaranskim i pastrmskim ribnjacima širom Srbije, kao sveže, u odnosu na zamrznutu morsku ribu, ima mnigo prednosti po pitanju kvaliteta.
- Pritom se ne dovodi u pitanje higijenska ispravnost proizvoda, tako da potrošači ne treba da brinu, uvek mogu da biraju između boljeg kvaliteta sa višom cenom i nižeg sa dostupnijom. Naročito treba obratiti pažnju na skladištenje sveže ribe, koja se mora čuvati na komadićima leda, da temperatura u mesu ribe ne bi prešla dva stepena Celzijusa. To je važno jer je meso ribe podložnije kvaru i organoleptičkim promenama u odnosu na druge vrste mesa stoke za klanje – objašnjava prof. dr Marijana Dimitrijević sa Veterinarskog fakulteta.
Riba koja se plasira na tržište Srbije, dodaju iz Ministarstva poljoprivrede, iz odobrenih i registrovanih objekata za uzgoj, preradu, skladištenje i promet ribe je pod redovnim nadzorom veterinarske inspekcije i mora da odgovara parametrima kvaliteta koji su propisani Pravilnikom o kvalitetu i drugim zahtevima za ribe. Na osnovu analize rizika i planova godišnjih inspekcijskih kontrola. Ispituje se da li riba sadrži farmakološke, hormonske i druge štetne materije, zabranjene supstance, teške metale.
- U službenim kontrolama uglavnom su neispravnosti u prometu ribom vezane za nedostatak deklaracije, nepotpunu prateću deklaraciju. Takođe, naročito kada je riba iz uvoza u pitanju, može biti prisustvo štetnih materija. Ova hrana se proglašava nebezbednom za ishranu ljudi i uništava se - pojašnjavaju iz resornog ministarstva.
Iako važi za jednu od zdravijih namirnica, riba, kada u sebi sadrži bakterije, parazite, teške metale, plastiku i slične toksine, može ugroziti zdravlje čoveka. Tako, upravo zbog zaštite zdravlja ljudi, količine teških metala u ribi je ograničena. Kada kažemo teški metali, pre svega se misli na živu, olovo, arsen, ali i cink i gvožđe. Prema izveštajima stručnjaka, povećane koncentracije žive i olova zabeležene su kod slatkovodnih riba u otvorenim vodama, a brojna istraživanja pokazala su da visok sadržaj ribe u svežoj ribi može umanjiti moć ribljeg mesa u prevenciji kardiovaskularnih bolesti.
Takođe, antibiotici koji se koriste za lečenje infekcija ili za ubrzani rast ribe predstavljaju opasnost po zdravlje čoveka.
- Što duže morska riba živi i što je veća, više se toksina i teških metala (živa) u njoj sakuplja. To su sabljarka, tuna... Trudnice, deca i stari ne bi trebalo zbog toga da jedu ribu svaki dan, a posebno ne ove vrste. Živa i teški metali nisu dobri za razvoj fetusa, kao ni dece. Živa nije toliki problem kod upotrebe drugih riba koje brže rastu – kaže Jasna Vujičić, nutricionista.
Ona dodaje da neke vrste riba imaju visok sadržaj žive (grabljivice – recimo skuša, sabljarka), što je povezano sa problemima razvoja mozga.
- Pored toga, trudnicama se preporučuje da jedu sirovu ribu (suši), jer ona može da sadrži mikroorganizme koji mogu da naškode fetusu – kaže Vujičić.
- ne sme imati upale oči
- rožnjača ne sme biti neprozirna
- škrge su vlažne, crvene boje, bez stranog mirisa
- koža na trbuhu može mestimično da bude ispucala kod sitne ribe koja ima tanku kožu
- analni otvor sveže ribe je stisnut
- meso treba da je čvrsto
- miris je specifičan i svojstven vrsti ribe
- unutrašnji organi ne smeju biti neprijatnog mirisa
- sadržaj creva ne sme biti razliven po trbušnoj duplji
- mrtvačka ukočenost je znak da je riba potpuno sveža