Danas ona na protestu neće biti. I to nam je saopštila veoma razočarano.
- Znam da su danas protesti, ali mene tamo nećete videti. Moja škola ima preko devedeset zaposlenih, koji su podeljeni u dva sindikata. Jedan sindikat želi proteste, drugi ne. Dobila sam informaciju da će neko doći iz Beograda da razgovaramo, ali da na proteste nećemo izaći. Ljuta sam i razočarana - počinje Marija.
Za sindikat "Unija", kaže, ima sve pohvale. Oni su stali iza nje. - Sindikat "Unija" je stao iza mene, njima sve pohvale. Upravo sam dobila dojavu da i škola u Kruševcu izlazi na proteste, ali i da deo sindikata našeg ide isto. To je informacija od pre par minuta. Znate kako, škola je stala iza mene, ali ovi protesti na nivou cele Srbije su poželjni, kako bismo svi zajedno došli do pravog rešenja i stali na put nasilju. Čekam podne, da se taj razgovor desi pa ćemo videti - priča Marija.
Dan koji nikada neće zaboraviti
- Ja taj dan nikada neću zaboraviti. Kada se sve to desilo, bio je šesti čas, a moj sin je od drugara dobio snimak kako mi oni pomeraju stolicu i ja padam. Taj snimak je podeljen svima, imali su i uživo snimak, a on je na početku sedmog časa to dobio. To je jedan hodnik, on da ih je našao, napravio bi masakr. Ja sam njemu majka, a on ima mnogo prijatelja sa kojima je iz vrtića prijatelj i drugar, pa to bi bio opšti haos. On kada je dobuio snimak, samo je rekao "idemo da ih bijemo". Hvala Bogu, ništa se nije desilo.
"Živim tako, kada se ovako nešto desi, dobijem neku snagu"
- Jako mi je teško nakon svega, sina sam jedna smirila, kao i situaciju u kući. Ali kada čujem ovakve vesti kao danas, ja dobijem neki nalet energije da se borim. Idem kod lekara i jako mi je pomogao, na bolovanju sma do 28 narednog meseca. Sina sam upisala u auto školu da mu skrenem misli, on je razgovao sa policijom i obećao je da ništa neće napraviti. To mi je sada najbitnije, pravda je spora ali dostižna. Ja sam žena koja ima 50kg ali uvek kada je pravda u pitanju, ja postanem jaka da se izborim sa svim - priča Marija.