Već dobro znamo da naša zemlja ima predivnu prirodu. Poslednjih godina ljudi su se više okrenuli onim lepotama koje nudi Srbija, te su mnogi svoje odmore provodili baš u svojoj zemlji.
Većina je tek tada shvatila koliko bogatstva ima naša Srbija.
Jedna od prirodnih lepota, na koju niko ne ostane ravnodušan jeste Sićevačka klisura, koja se nalazi u istočnoj Srbiji na teritoriji grada Niša i opštine Bela Palanka. Svako ko želi da obiđe Sićevačku klisuru, trebalo bi da se zaputi magistralnim međunarodnim putem Niš-Sofija i da produži 14 km od centra Niša.
Čini deo rečne doline Nišave nastala usecanjem njenog vodenog toka između severnih ogranaka Suve planine, i južnih ogranaka Svrljiških planina. Kroz klisuru protiče reka Nišava sa velikim padovima toka, čestim promenama pravca i slapovima.
Klisura je podeljena na dve celine, gornju – Crnčansko-gradištanski kanjon, i donju – Ostrovičku klisuru. Gornji deo je uži i sličniji kanjonu, dok je donji sa širokim blagim padinama.
Zbog svojih lepota kao i jedinstvene flore i faune, Sićevačka klisura je proglašena za Park prirode i zaštićeno područje sa značajnim ekološkim i kulturnim dobrima. „Park prirode Sićevačka klisura“ je predeo bogat prirodnim lepotama, i izuzetan je primer staništa više endemskih, reliktnih i retkih vrsta biljaka i životinja. Posle Đerdapske klisure, najduža je probojnica u Srbiji.
Ovuda prolazio Sveti Sava
Sićevačku klisuru vole ponekad da nazovu i srpskom Kapadokijom zbog izvanrednih figura koje je napravila priroda, odnosno erozija. Kao što smo već spomenuli, priča kaže da je ovuda u svoje zemaljsko vreme prolazio Sveti Sava.
Išao je liticama klisure, pa se umorio i zastao da potraži osveženje u vinogradarskom selu. Od jedne meštanke je zatražio malo vode, a ona mu je odvratila da ima samo vina i ponudila ga punim vrčem. Sava, zahvalan i oduševljen vinom, blagoslovio ga je, a sa vinom i sve meštane sela i čitav kraj.