Nebojša Nestorović iz sela Blaževa i radnik EPS-a u Brusu, svakodnevno snabdeva najstarije stanovnike 17 okolnih sela životnim potrepštinama. Kada mu kažu „Hvala sine moj“, nema lepšeg osećaja.
U teškim danima za najstarije građane Srbije u jeku epidemije koronavirusa, brojni su junaci koji svojim volonterskim delom pomažu penzionere da prebrode ovaj period u svojim kućama tako što im dostavljaju hranu i lekove na adresu.
Tako se i Nebojša Nestorović latio ovog ni malo lakog zadatka. Kako kaže, do tri je na svom radnom mestu, a nakon toga kreće u nabavku i razvoz po seoskim domaćinstvima.
Pomoć za stanovnike 17 sela u okolini Brusa
- Ja sam predsednik mesne zajednice Blaževo. Tih 17 sela pripadaju mojoj zajednici. Ja radim u EPS-u do tri sata, posle odem u prodavnicu i apoteku, kupim šta kome treba i odnesem do kuće. Juče nisam radio, na odmoru sam, pa sam iskoristio vreme i otišao do Brusa. Za dvadesetak ljudi sam kupio lekove, nekima brašno, zejtin, šećer, kafu, pirinač, šta je kome trebalo. Puna kola sam napunio, više nisam imao gde da stavim - kaže Nestorović.
Nebojša dodaje da stanovnici ovih sela imaju njegov broj telefona i da ga kontaktiraju sa spiskom potrepština koje su im neophodne. Kada mu na kućnom pragu kažu „Hvala sine moj“, nema mu lepšeg osećaja.
Kako kaže, u ovih 17 sela živi između 400 i 500 ljudi. Deca su im u inostranstvu, Beogradu, Kruševcu, a ima i onih čija deca žive sa njima ali takođe spadaju u grupu ljudi kojima je zbog godina zabranjen izlazak napolje.
Nestorović tvrdi da su ovim ljudima najbitniji lekovi. Najčešće u nabavku ide sam, a nekada mu pomogne i brat.
Heroj sela podno Kopaonika ne žali se da mu je teško da svakoga dana ide na posao, a nakon toga pritekne u pomoć seljacima iz svoje mesne zajednice:
- Sve je naporno, ali Bog mi je dao snagu da to mogu da izdržim i da pomognem ljudima -.