Biljana Kovačević (37) jedna je od retkih majki u našem okruženju koja u prethodna dva meseca nije panično pratila vesti o broju zaraženih i preminulih od virusa korona-njene oči bile su uprte u petnaestomesečnog Novaka, koji je rođen sa teškom srčanom manom i koji za par dana odlazi na operaciju na kojoj će mu biti ugrađen bajpas.
Iako lekari daju svega 15 odsto šansi da ova operacija uspe, Biljana zna da mora da veruje u čuda, jer nema alternativu. Kada pogleda svoj život, tužno konstatuje da su se nesreće, kao vozovi, nizale jedna za drugom i njenu lokomotivu života iz rodne Kline ca Kosova dovele u podstanarski stan njene prijateljice u Kaluđerici, koja joj je pružila utočište nakon izlaska iz sigurne ženske kuće.
S obzirom Biljana na to da emotivnu i finansijsku podršku svoje porodice nema, jer joj je majka umrla pre deset godina, a otac pre samo dva i po meseca, Biljana preživljava zahvaljujući svojoj prijateljici i budućoj kumi, jer od socijalne pomoći koja iznosi 15.000 dinara svakako ne bi mogla da prehrani sebe i dvoje dece.
- Kada sam izbegla sa Kosova, mislila sam da je napuštanje rodnog mesta nešto najgore što je moglo da mi se dogodi, ali me je život ubrzo demantovao. Upoznala sam čoveka sa kojim sam ušla u vanbračnu vezu i rodila Marijanu, koja danas ima 11 i po godina, i Novaka, koji u maju puni 15. meseci. Iako je moj nevenčani suprug i ranije umeo da popije i digne ruku na mene i kćerku, kada se sin rodio, počeli smo da dobijamo batine za doručak, ručak i večeru. Kada sam shvatila da je život moje dece ugrožen, otišli smo u Sigurnu žensku kuću, u kojoj smo bili šest meseci, nakon koje mi je utočište ponudila moja najbolja prijateljica, koja sa suprugom i dvoje odrasle dece živi kao podstanar u Kaluđerici - govori ova majka.
Biljanu je, na nesreću, život naučio da jedna nesreća nikada ne ide sama. Uporedo sa nasiljem koje je trpela, zdravstveno stanje njenog sina se iz dana u dan pogoršavalo - prvu operaciju srca imao je sa mesec dana života i ona je bila samo delimično uspešna, jer njegovo srce sada radi sa polovinom kapaciteta. Da bi njegova pluća dobijala dovoljno kiseonika, dečaku je neophodna pumpa koja košta minimum 60.000 dinara, koju ova majka jednostavno ne može da priušti. Od socijalne pomoći koju dobija jedva uspeva da kupi lekove i kutiju "aptamila", koja detetu nije dovoljna za mesec dana. A gde je hrana, obuća i odeća za dvoje dece koja rastu...
- Tokom vanrednog stanja Hitna pomoć je bila najčešći posetilac u našem domu, jer je dečaka morala da vodi na inhalaciju. I svaki put kada bismo se vozila njihovim kolima, molila sam boga da prethodno nisu prevozili neku osobu zaraženu virusom korona, jer znam da bi taj virus bio fatalan za moje dete. Za par dana Novak odlazi na operaciju u Univerzitetsku dečju bolnicu u Tiršovoj ulici, gde će mu biti urađena operacija koja život znači. Moram da verujem da he biti bolje, jer mi ništa drugo ne preostaje. Radiću tri posla dnevno jer sam završila višu trgovačkuškolu kaže Biljana, koja sa strepnjom čeka 15. maj, kada je zakazana Novakova operacija srca.
Ukoliko želite da pomognete, Biljanin broj telefona je 061/66-13-866