Kratak je put bio te 1941.godine od saveznika Trećeg rajha do uništenja. 25.marta 1941.godine vlada Jugoslavije na čelu sa Dragišom Cvetkovićem potpisala je u Beču Pakt o pristupanju Kraljevine Jugoslavije silama Osovine. Protiv odluke vlade izbile su velike demonstracije, koje su kulminirale vojnim pučem koji je izvela grupa oficira jugoslovenske vojske na čelu sa generalima Borom Mirkovićem i Dušanom Simovićem. Oni su u noći 27. marta zbacili vladu i namesništvo, kralja Petra ll Karađorđevića proglasili punoletnim i predali mu vlast. Novu vladu obrazovao je general Simović.
Razjaren ovakvim događajima u Beogradu Hitler je izdao naređenje za početak operacije "Odmazda" koji je obuhvatao napad na Jugoslaviju, njeno uništenje i rasparčavanje. Simovićeva vlada imala je informacije o mogućnošću za zemlja bude napadnuta, pa je par dana pre bombardovanja Beograd, Ljubljanu i Zagreb proglasila otvorenim gradovima.
U ranu zoru 6. aprila 1941 godine avioni koji su poleteli iz Beča (Cvolfašing, Viner Nojštat, Aspang), Graca i Arada obrušili su se na Beograd. Grad je bombardovan u četiri naleta 6. aprila, i ponovo 7, 11. i 12. aprila 1941. Upotrebljeno je oko 440 tona zapaljivih bombi.
Beograd je od napada iz vazduha branio elitni Šesti lovački puk lociran na zemunskom aerodromu i jedinice protivvazdušne odbrane Vazdušne zone Beograd. Ne zna se tačan broj aviona koje su oborili jugoslovenski piloti, ali se iz raznih izvora ovaj broj procenjuje na 42 do 48. U borbama je poginulo 11 jugoslovenskih pilota. Nemci nisu bombardovali mostove, jer su im bili važni za dopremanje trupa i materijala.
Bombardovanjem Beograda komandovao je nemački vazduhoplovni general Aleksandar Ler. General Ler se 9. maja 1945. predao Jugoslovenskoj armiji. Pobegao je i ponovo je uhvaćen 13. maja. Posle rata suđeno mu je za ratne zločine pred vojnim sudom Jugoslovenske armije, a jedna od tačaka optužnice se odnosila na njegovo komandovanje 4. vazdušnom flotom tokom "Operacije Odmazda". Proglašen je krivim, osuđen na smrt i pogubljen.
U bombardovanju Beograda 1941. poginulo je 2.274 ljudi (procene: 2.271—4.000, nemačke procene: 1500—1700). Porušeno je 627 zgrada, veoma oštećena 1.601 zgrada, delimično oštećeno 6.829 zgrada (uključujući deo zgrade Starog dvora). Teško je oštećena Vaznesenjska crkva u kojoj je bilo vernika koji su bili došli na jutrenje. Najznačajniji spomenik kulture, Narodna biblioteka sa 350.000 knjiga, uništena je već prvog dana bombardovanja.
Nakon bombardovanja Sile osovine nagrnule su u Jugoslaviju. Jugoslavija je kapitulirala 18.aprila 1941 godine. Pored nadmoći nemačke sile i njihovih saveznica, Jugoslavija je bila suočena sa izdajom u redovima svoje vojske, a pojedini narodi su naciste i njihove saveznike dočekali kao oslobodioce. Pre svega u Zagrebu, nemački tenkovi dočekani su sa cvećem. Već 10. aprila 1941 u Zagrebu je proglašena Nezavisna država Hrvatska (NDH). Ta profašistička tvorevina je do okončanja rata počinila genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima kada je sirom te nakazne države, a pre svega u Jasenovcu i Staroj Gradiški ubijeno preko 700.000 ljudi.