Pored "divljih" taksista koji u ovo doba tradicionalno preplave Beograd sa svih strana, posebna pretnja su i džeparoši kojima odgovaraju gužve, kako na ulicama tako i u tržnim centrima, samoposlugama...
Pre dva meseca u glavnom gradu su uhapšene dve bugarske državljanke jer su u gradskom autobusu od žene ukrale novčanik sa platnim karticama i ličnim dokumentima. A u avgustu ove godine, uhapšene su takođe dve Bugarke zbog krađe novčanika iz kolica jedne bebe u Knez Mihailovoj ulici.
Najkritičnije lokacije su svakako zone gde ima najviše ljudi, kao što su podzemni prolazi na Terazijama, u Sremskoj ulici, kod TC "Ušče", ali i Knez Mihailova ulica, Zeleni venac i Brankova, kao i kod Beogradske autobuske stanice.
Potez oko "Ušća" je poznat i po tome što na njemu "radi" čitava banda maloletnika koja uprkos seriji krađa, uvek završe slobodni na ulicama.
Vrlo često po Fejsbuk grupama, građani objavljuju svoja iskustva kada su bili žrtve spretnih lopova po gradskim autobusima. U poznatoj grupi Studenti beogradskog univerziteta ove godine skoro da nije bilo dana da neko nije objavio da je bio pokraden.
Kritična mesta ove godine, pored standardnih, može biti i prostor ispred Skupštine grada gde će biti organizovan doček Nove godine, zbog velikog broja ljudi koji će se naći na jednom mestu.
Mete pljaškača obično su penzioneri i stariji sugrađani, ali i majke sa kolicima i decom koje pored sve brige ne mogu tačno da razaznaju da li im neko krade stvari iz torbe, ili pak kolica.
Profesor na Pravnom fakultetu, Miloš Kuč, objasnio je ranije da postoji razrađena taktika po kojoj se "operiše" i to najčešće na mestima gde su velike gužve.
- To mogu da budu zelene pijace, buvlje pijace, koncerti, festivali, butici, gradski prevoz i uopšte mesta u kojima ima mnogo ljudi. Često su žrtve žene jer džeparoš manje rizikuje da dođe do fizičkog kontakta ako ona otkirije da on krade. Ponekad se dešava da isecaju tašne žiletima, tako da žena ostane samo s kaišem na ramenu bez torbe. Za razliku od pre nekoliko decenija, danas svi uglavnom gledaju svoja posla i ne trude se da pomognu žrtvi. To je delom i zato što se boje da džeparenje ne preraste u nasilje. Ipak, bilo bi dobro da građani uvek imaju na umu da pomognu drugome u nevolji, da postoji taj nivo elementarne humanosti i osećaja solidarnosti – kaže Kuč.