Sin princa Vasilija trećeg Ivanoviča i Jelene Glinske oko svoje devete godine ostao je siroče. Očuvala ga je baka, Ana Jakšić Glinska. Nadaleko je poznato da je upravo njegova baba, po majci, bila Srpkinja Ana Jakšić - kćer vojvode Stefana Jakšića, koji se nalazio u službi mađarskog kralja Matije Korvina, a unuka vojvode Jakše, rodonačelnika ove znamenite srpske porodice.
Ana Glinska (Jakšić) imala je veoma značajnu ulogu u vaspitanju malog Ivana Vasiljeviča. Ona ga je upoznala i sa srpskom tradicijom.
Kada je imao nešto manje od 17 godina Ivan je proglašen carem i to prvim u istoriji Rusije. On je u mnogim prilikama potvrdio svoju naklonost prema Srbima.
Manastir Hilandar procvetao je u vreme cara Dušana, ali kada su Osmanlije došle na Atos, dolaze godine pljački, straha i nasilja. Zato će posebno biti zanimljivi Ivanovi odnosi sa hilandarskim bratstvom, a prvi njegov susret sa svetogorskim monasima dogodio se 1550. godine. Tada su u Moskvu stigli iguman hilandarski Pajsije i još trojica monaha. Oni su molili cara Ivana da ih uzme u zaštitu od Turaka i zaustavi otimanje manastirske imovine. Car Ivan Grozni je odmah posle ove posete, zbog Hilandara, uputio pismo Sulejmanu Veličanstvenom, u kojem je od turskog sultana tražio da uzme u zaštitu ovaj manastir. To je bio prvi diplomatski kontakt dve sile na ovom nivou.
Šest godina kasnije hilandarsko bratstvo zatražilo je novu pomoć od cara Ivana Groznog. Njihovi izaslanici, koji su došli u Moskvu, bili su bogato darivani crkvenim odeždama, ikonama, knjigama i novcem. Car je poklonio Hilandaru 300 rubalja, a carev brat knez Jurij Vasiljevič 50 rubalja. I narednih godina, sve do pred Ivanovu smrt, Hilandar će redovno dobijati pomoć od cara Ivana Groznog.
Na njegov zahtev u crkvi Svetih Arhanđela u Krmelju naslikala si su Svetog Simeona, Svetog Savu i kneza Lazara.
Car Ivan proširio je teritoriju Rusije, napravio sjajne reforme, izgradio 155 gradova i stvorio jaku državu. Vladao je 51 godinu i nosio srpske gene od oba roditelja.