Ivan Ilić i Milisav Mijatović bili su gosti kolega koji iako rade preko okeana, imaju dosta toga zajedničkog.
Prosečna nadmorska visina Tare je oko 1.000 metara, a nacionalnog parka u Koloradu skoro duplo viša. I dok našu šumovitu planinu nastanjuju mrki medvedi, divokoze, divlje svinje i srne, teritorijom Crnog kanjona preovladava golet, crni medvedi, jeleni i divlje mačke.
- Crni kanjon se nalazi na reci Ganison koja formira reku Kolorado, na kojoj je čuveni Veliki kanjon, jedan od najdubljih na svetu. Kod nas dominira kanjon Drine, jedan od najdubljih u Evropi. Najbliže naseljeno mesto američkom parku je Montrouz, udaljeno kao i Bajina Bašta od Tare, a pritom su i slične veličine. Imaju veštačka jezera i tunele koji ih spajaju, kao što su kod nas Perućac i Zaovine. Poput Tare, imaju i divne vidikovce, čak i staru prugu poput one u Mokroj Gori - rekao je Milisav Mijatović.
Saradnja nacionalnih parkova "Tara" i "Crni kanjon Ganisona" iz Kolorada, započela je pre dve godine uz podršku ambasade SAD u Beogradu, a jedno od polja saradnje je i razmena zaposlenih. Dvojica srpskih čuvara imala su priliku da prate američke kolege u svakodnevnom radu i da sa njima razmenjuju iskustva po svim aspektima svog poziva. Takođe su se uverili da se po obavezama i načinu rada čuvanje nacionalnih parkova u Srbiji i Americi suštinski ne razlikuje.
- Nimalo nisu delovali nadmeno, naprotiv, slušali su pažljivo sve što smo im pričali. U kritičnim situacijama oni odluke donose konsenzusom, što je veoma pohvalno. Rade iste poslove kao i mi, s tim što su opremljeniji i imaju status ovlašćenih službenih lica, kao policajci, sa mnogo većim ovlašćenjima od nas. Ujedno su i rendžeri, i vatrogasci, i spasioci. Naoružani su kao i mi, ali nose pancire, elektrošokove, biber-sprejove. Zakon im dozvoljava da privedu lice i upotrebe oružje čim se osete ugroženim. U takozvanom su sistemu 911 zajedno sa policijom, šerifom, vatrogascima i hitnom pomoći. Išli smo sa njima u dnevne patrole i gledali ih kako legitimišu posetioce, kontrolišu vozila, obilaze turističke kampove - prenosi Mijatović.
Trebalo je da rendžeri dva nacionalna parka učestvuju u zajedničkoj spasilačkoj obuci, ali je vežbu omela prava akcija spasavanja jednog penjača - alpiniste koji se prethodno veče povredio i ostao zatočen na liticama penjališta u kanjonu. Kako helikopter nije mogao da sleti na stenu na kojoj je ostao alpinista, američki rendžeri su ga pred očima srpskih vadili iz ambisa.
I naši čuvari su realizovali dosta sličnih akcija na Tari, te su se američke kolege interesovale za iskustva i procedure koje se primenjuju kod nas. Takođe, rendžeri iz Srbije su prisustvovali i kolegijumu američkog parka gde se razgovaralo o poskupljenu ulaza u park (trenutna cena je 25 dolara). Zanimljivo je da je jedan od američkih rendžera sa svojom porodicom priredio kolegama iz Srbije večeru u svojoj kući.
- Zanimao nas je njihov način rada oko turističkih kampova, jer je to nešto što nam nedostaje na Tari. Tamošnji kampovi imaju toalete, priključke za struju, mesta za loženje vatre i sve se posebno plaća. Pored toga, interesovao nas je način uređenja vidikovaca i sličnih lokacija odnosno na prvom mestu aspekt bezbednosti posetilaca na ovakvim lokalitetima - izjavio je Ivan Ilić.