Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave praznik posvećen Svetom Georgiju, jednom od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku veru.
Prema narodnim običajima, Đurđevdan je praznik koji se odnosi na zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih, plodnost stoke, dobre useve i u narodu se smatra za granicu između zime i leta.
Proslavlja se buđenje prirode, a praznik je sa dosta narodnih običaja i magijskih radnji koje su nam ostale od paganskih vremena. Verovalo se, ako je na Đurđevdan vedar dan da će biti plodna godina, a ako pada kiša, da će leto biti sušno.
Običaj je da se pletu venčići od lekovitih trava koji se onda bacaju u tekuću vodu. Veruje se da venčić, ukućanima donosi zdravlje, a polju berićet, štiti od uroka, daruje plodnost, vraća ljubav.
Takođe, mladi se opasuju vrbovim prućem - "da budu napredni kao vrba", kite zdravcem - "da budu zdravi kao zdravac", koprivom "da kopriva opeče bolesti sa njim" i selenom - "da im duša miriše kao selen".
Seljaci su palili velike vatre, kako bi zaštitili sebe i selo od veštica, a preizlaska sunca žene i devojke donesu uveče kući "omaje" tj. vode sa vodeničkog kola, sa izvora ili česme van kuće, s namerom da svako zlo nestane.