Sve je krenulo pre tri godine, kada je sa svojim prijateljem Đorđem Ilčešinom u “jugu” starom skoro tri decenije krenuo put Mongolije i za 64 dana prešao 21.500 kilometara. Do najjužnije tačke afrčkog kontinenta lane se uputio sam, a tako će biti i ovoga puta.
- Plan mi je da krenem iz Bečeja ka Bugarskoj, Turskoj, da prođem kroz Iran, Avganistan, Pakistan, Indiju, Bangladeš i Mijanmar. Nakon 12.000 kilometara kopnenim putem trebalo bi da stignem do Bangkoka. Tamo ću “juga” donirati bračnom paru iz Srbije, koji sam upoznao na zimovanju.
Onda Letim za Australiju. Na aerodromu u sidneju me dočekuje momak iz Srbije koji živi u tom gradu i vlasnik je jedinog “juga” na australijskom kontinentu. Samo nakratko nastavljam putovanje po Australiji s tim “jugom”, a ostatak kontinenta, nekih 5.000 kilometara, obilazim stopom. Krećem se obalom od istočnog dela kontinenta, preko južnog, pa do zapadnog dela i na kraju iz Perta letim za Beograd – objašnjava Ninoslav.
Njegov saputnik je “jugo” iz 1989. Dobio ga je od sugrađanina Jovana Bokuna, inače vernog pratioca njegovih avantura. Pošto je šest godina stajao u garaži, naš sagovornik ga je zimus testirao sa društvom, vozeći se po Evropi. “Jugiša” je, kaže Ninoslav, položio probni ispit.
“Jugo”, koji je prešao prethodne dve avanture, nije isti koji se sad priprema za Australiju. Prethodni je bio plavo-beli i nosio je ime Rino. On je ostao na afričkom kontinentu prilikom ostvarivanja cilja na prethodnom putovanju i doniran je Srpskom udruženju u Bocvani. Izložen je kao eksponat u dvorištu Srpske pravoslavne crkve u Gaboroneu – objašnjava Ninoslav Trajković.
Ostatak novca od mongolijske avanture uložen je u opremanje bečejskog azila za pse, as afričkog proputovanja – meštanki Bečeja, koja boluje od raka. I ovo putovanje biće humanitarnog karaktera, objašnjava Ninoslav, ne želeći unapred da otkriva kome će otići sredstva preostala od avanture.
Do novca za put delimično dolazi putem sponzora koji izraze želju da podrže njegov humanitarni cilj. Ostatak dotira iz svog džepa i to od sezonskih poslova tokom leta i zime.
- Maksimalno se trudim da štedim novac, kako bi mi ostalo što više novca za donaciju. U većini slučajeva noćim za volanom i ne mogu da vam opišem koliko uživam u tome. Kad nisam na putu, često razmišljam da se iz svog kreveta prebacim u “jugo”. Što se hrane tiče, tokom avantura u obzir dolaze samo jeftine varijante, što ujedno podrazumeva brze varijante, odnosno brzu hranu. Malo stvari je tokom tih dva meseca zdravo, ali sve se to po završetku putovanja nadoknađuje majčinom kuhinjom. Međutim, ono što mi to iskustvo donosi i ono što ću celog života nositi u sebi ne može se meriti sa lošom ishranom u tom periodu – iskren je mladić.
Na pitanje dokle misli da se bavi putovanjem a on je odgovorio:
- Dok ne osvojim ceo svet. Jer sam mama Sonji obećao da ću da završim fakultet čim se čekiram na svakom kontinentu. I iz tog razloga sam izabrao “juga” kao prevozno sredstvo. Ne žurim nigde – rekao je sa osmehom svetski putnik Ninoslav Trajković.