U petak, dan posvećen Časnom krstu, 24. jula po novom, a 11. jula po starom kalendaru pravoslavna crkva slavi nekoliko svetaca.
Srpska pravoslavna crkva i vernici danas slave svetu velikomučenicu Efimiju.
Sveta velikomučenica Efimija rođena je, vaspitavana i ovenčana mučeništvom u Halkidonu, gradu Vitinije, koji leži na zalivu Crnog Mora, prema Carigradu, s druge strane moreuza Bosfor.
Postradala je tokom carovanja Dioklecijana, a na taj dan se praznuje njen spomen. Ono po čemu je bitna svetiteljka je čudotvorno dejstvo njenih česnih moštiju, koje se posebno prikazalo kao takvo za vreme četvrtog vaseljenskog sabora u Halkidonu. Taj sabor je sazvan u vreme cara Markijana i Pulherije 451. godine posle smrti cara Teodosija Mlađeg. Povod za saziv ovoga Sabora dala je Dioskorova jeres, patrijarha aleksandrijskog i Evtihija, arhimandrita carigradskog, koji su rasprostirali lažno učenje da u Hristu Gospodu nisu bile dve prirode, božanska i čovečanska, nego samo jedna, božanska.
Na ovom saboru najvidniju ulogu su imali Anatolije, carigradski patrijarh i Juvenalije jerusalimski patrijarh. Pošto prepirkama i dokazivanjima sa obe strane nisu uspeli da dođu do konkretnog rešenja, patrijarh Anatolije je predložio da pravoslavni i jeretici napišu svoje veroispovedanje, pa da ih polože u kovčeg u kom su stajale mošti svete Efimije. Svi su se složili sa tim!
Dva veroispovedanja su bila napisana i postavljena na prsi velikomučenice, kovčeg zatvoren i zapečaćen carskim pečatom, a postavljena je i vojnička straža. Zatim su svi proveli tri dana u postu i molitvi. Četvrtog dana, kad su otvorili kovčeg videli su pravoslavno veroispovedanje u desnoj ruci svetiteljke, a jeretičko pod njenim nogama. Tako je Božja sila rešila spor u korist Pravoslavlja.
Povod da se odaberu njene mošti za pomoć na saboru bilo je to što su se u prošlosti pokazivale kao čudotvorne.
Na dan pomena svete Efimije, svake godine je isticala krv iz njenih moštiju, kao da je tog trenutka potekla iz rana i ta krv je sakupljana. Mermerna grobnica je bila velika i pokrivena mermernom pločom, a unutra se nalazio drveni kovčeg sa moštima. Na mermernoj grobnici sa leve strane nalazio se maleni otvor koji se otvarao u potrebno vreme i kroz koji se mogla provući ruka. Kroz taj otvor bi episkop po završetku noćnog bdenja i pred liturgiju provukao sunđer i skupljao krv koju bi kasnije iscedio u posudu koja je bila predviđena samo za to.
Ljudi kada su to videli, uz veliku zahvalnost Bogu i svetoj mučenici, mazali bi se tom krvlju radi blagoslova i isceljenja od bolesti. Osim što je isceljivala, ta krv je bila i veoma miomirisna. Dešavalo se da se krv izliva iz moštiju i u danima kada nije njen pomen, posebno kad bi arhijerej te crkve vodio bogougodan život.
Osim toga, Efimija se javljala vernicima koji su joj se sa verom molili, kao i onima koji su ležali u bolesti, ili bi joj se u raznim nevoljama obraćali za pomoć. Sa svih strana, naročito iz Carigrada, dolazio joj je narod na poklonjenje.
Velika kneginja ruska, pre krštenja zvana Olga. Žena kneza Igora. Krštena u Carigradu od patrijarha Polievkta. Velika revniteljka vere pravoslavne u Rusiji. Upokojila se 969. god.
Rodom iz Elbasana. Bio ženjen i imao dece. Zavaran od Turaka on primi Islam i nasilno prevede i decu svoju u Islam, osim jednog sina, koji odbeže u Svetu Goru i zamonaši se. Nikodim ode u Svetu Goru, da dovede sina natrag, no Sveta Gora na njega učini takav utisak, da se on pokaja, vrati u veru Hristovu i zamonaši.
Tri godine je oplakivao svoje odstupništvo, pa se najzad reši da se vrati u Albaniju, da otkaje svoj greh tamo gde ga je i učinio. Vrati se, dakle, izjavi pred Turcima, da je on hrišćanin i bi posečen 11. jula 1722. god. Njegove čudotvorne mošti i danas leže cele i celebne.
Rodom iz Vriula u Maloj Aziji. U 17. godina nasilno poturčen. Imao sličnu sudbu kao i sv. Nikodim. Kada se kao Turčin javio svojoj majci, ova mu vikne: "odlazi od mene, ne poznajem te. Ja sam te rodila kao hrišćanina a ne kao Turčina". On se gorko pokaja, ode u Svetu Goru i tamo u skitu svete Ane zamonaši se. Rešen da pogine za Hrista i time opere svoj greh on ode opet u Vriul, gde postrada. Posečen za Hrista od Turaka u svom mestu rođenja 11. jula 1820 god. u 21 godini svojoj.