Naime, 24. novembra kada slavimo Svetog kralja Stefana Dečanskog, naš narod koristi čudno ime za taj veliki praznik. Razlog za to je jedan svetac iz zapadne Evrope.
Umetničko delo''Blagorodna Srbija'': Poklon Vučiću povodom propajanja Vojvodine Srbiji
U pitanju je Sveti Martin, a taj nemački svetac je poznat među Srbima zato što su njegov kult najverovatnije doneli nemački rudari koji su dolazili u nemanjićku Srbiju kao radna snaga.
Iskrivljavanjem njegovog imena Martin dobili smo Mratindan.
Sveti Martin Turski (po gradu Turu u Francuskoj) je rođen u Panoniji, u Štajerskoj. Otac mu je bio rimski oficir, tako da se i Martin protiv svoje spremao za vojničku službu.
Nakon jedno neobičnog događaja kada je prosjaku dao svoj vojnički ogrtač javio mu se u snu Isus Hristos. Martin je napustio vojnu službu nakon toga, krstio se i postao hrišćanin. Ubrzo zatim se zamonašio u eparhiji svetog Ilarija Poatijskog, i tamo provodio život pun hrišćanskih podviga.
Protiv njegove volje postavljen je za episkopa u gradu Turu. Radio je predano u turskoj eparhiji i vodio tešku borbu sa neznabošcima i jereticima arijancima.
Sveti Martin je umro 397. godine.
Do 16. veka i gregorijanske reforme, Pravoslavna i Rimokatolička crkva koristile su zajednički, julijanski kalendar.
Po julijanskom kalendaru, dan Sv. Martina bio je 11. novembra, što upućuje da je ovaj kult bio jak i među Srbima, jer su i nakon reforme, Srbi 11. julijanskog novembra nastavili da običajno proslavljaju dan po imenu "Mratindan" ili "Mratinje", kao i svetitelja po imenu "Sv. Mrata". 11. novembar po julijanskom kalendaru, u 20. i 21. veku pada na 24. gregorijanski novembar.