Iako to od Hrvata niko ne želi priznati i javno reći, Stepinac je za sve Hrvate najpre politička figura. Ako je bio mučenik, bio je politički mučenik. Ipak, o Stepincu se u Hrvata - upravo kao o političkoj figuri i političkom mučeniku - vrlo malo zna. On je, u tom pogledu, i dalje velika nepoznanica, navodi hrvatski portal Globus.
Samo devet dana nakon ulaska partizana u Zagreb, 17. maja 1945, Josip Broz Tito stavio je nadbiskupa Stepinca u preventivni pritvor, gde ga je držao sve do 3. juna 1945. godine. Stepinac je najpre bio interniran u privatnoj kući na Goljaku 23 odakle je 25. maja premešten u Jurjevsku 14.
Tokom te dve nedelje dok se nalazio u izolaciji sa Stepincem je vođeno ukupno šest razgovora/saslušanja o kojima su napravljeni detaljni zapisnici. Svaki od njih Stepinac je lično potpisao.
Stepinca je najpre posetio i s njim razgovarao monsinjor Svetozar Ritig, bivši župnik crkve Svetog Marka u Gornjem gradu, koji je u ratu pristupio partizanima, a zatim su ga saslušavali visoki funkcioner Ozne za Hrvatsku Veljko Drakulić, predsednik Vojnog suda Komande grada Zagreba Vladimir Ranogajec, sekretar Oblasnog komiteta KPH za zagrebačku oblast Antun Biber Tehek, islednik Ozne Nedo Milunović, oznaš Berislav Žulj, stanoviti major Sekulić...
Važno je reći: to nisu bila klasična saslušanja nego više neka vrsta političkog uveravanja i raščišćavanja nekih bitnih spornih momenata sa svrhom da se, eventualno, nađe nekakav modalitet saradnje (na relaciji Stepinac - nova komunistička vlast).
Svih tih šest zapisnika nalazi se u "Dosjeu Stepinac" u Hrvatskom državnom arhivu i istoričari koji se bave Stepincem uglavnom ih ne spominju. Nadbiskupa su u tim razgovorima/saslušanjima pripremali za njegov predstojeći susret i razgovor s maršalom Josipom Brozom Titom do kojega će doći 4. juna 1945. u Lovačkom domu na Tuškancu 63 u privremenoj Titovoj rezidenciji.
A po onome što znamo - taj je razgovor bio sve samo ne kamilica.
Počeo je, možda, blago, ali kako se dalje razvijao, postajao je sve ofanzivniji i žešći. Imamo i svedoka: javnog tužioca FNRJ Josipa Hrnčevića koji je svojim očima vidio Stepinca kako izlazi iz Titovog kabineta neposredno po završetku njihovog razgovora. To je detaljnije opisao u svojim "Svedočanstvima".
Stepinac je iz Titovog kabineta izišao, napisao je Hrnčević, "vidno uzbuđen" dok "Tito, videlo se, nije bio zadovoljan tim razgovorom".
A zašto nije bio? Hrnčević piše da je "Stepinac bio krut, pa tako ni do kakvog dogovora nije došlo".
Sa druge strane, nekadašnji vođa hrvatskih Križara Lav Znidarčić u svojoj knjizi "Alojzije Stepinac" piše da mu je nadbiskup Stepinac lično rekao: "Muški smo razgovarali."
Nakon sastanka Stepinac je sastavio iscrpnu belešku na približno 17 stranica na temelju koje je napisao svoj izveštaj papi Piju XII i poslao ga u Vatikan.
No i Crkva i država zatajili su javnosti o čemu su Stepinac i Tito razgovarali, a nadbiskupova beleška nestala je iz arhiva...