Prikovan od rođenja za levu obalu Dunava, najstariji beogradski alas Stevan Nikolić (70), spasao je za života mnoge koji su iz različitih pobuda skakali sa Pančevačkog mosta u ovu reku, ili su se spletom nesrećnih okolnosti u njoj davili. Na žalost, nemali broj puta je u potrazi za ribljim ulovom nalazio i beživotna tela, pa čak i svog prijatelja.
S pažnjom je pratio višemesečnu potragu za mladim Splićaninom Matejem Perišem, čije je telo pre nekoliko dana isplivalo kod Ade Huje.
Prema rečima Nikolića, policija je korektno odradila svoj posao tokom portage, međutim, smatra da je zbog jedne stvari, koja je pravilo svih pravila na reci, u prvim danima portage izgubljeno dragoceno vreme.
Pravilo je, kaže, da se nikada ne pretražuje mesto na kome se neko udavio ili je skočio, pogotovo ako se u potragu krene tek nakon dan ili dva.
-Nikada se ne traži na mestu ge je neko nestao, ili stradao, odmah se u potragu ide nizvodno jer voda velikom brzinom nosi telo, kaže ovaj alas.
Na konstataciju da je Matej Periš nestao u blizini Brankovog mosta, a da je nakon 139 dana potrage nađen na osmom kilometru od mesta gde je stradao, Stevan Nikolić kaže da je to zbog toga što kad se čovek udavi, njegovo telo tone i tu pluta na nekih desetak santimetara od rečnog dna.
S druge strane, objašnjava, kada neko pogine, nasilno ili zbog pucanja kičme tokom pada u reku, ili kad je u pitanju nasilna smrt, ili neka nesreća, takvo telo pluta površinom reke.
- Što se tiče ovog dečaka što je stradao, njemu je, siguran sam, puklo srce od hladnoće, iako je dete s mora, plivač, a nešto mu je zasigurno puklo i u glavi, čim je 30. Decembra u gluvo doba noći ušao u reku. On je potonuo i tako plutajući po dnu upao je u vrtlog koji ga je obrtao, pa ga onda bacio sto metara dalje na jednu ili na drugu stranu. Siguran sam da se tako zakačio i zaglavio u nekom granju, koje je u međuvremenu istrulelo, pa kad je naišla struja, ona je odatle otkačila i izbacila telo - objašnjava Steva.
Moguće je, kaže, i da se plutajući dnom reke Matejevo telo zakačilo i za neku konstrukciju u blizini Pančevačkog mosta ispod koga se u reci skoro 70 godina nalazi cela kompozicija voza.
- Iz Dunava nikada nije izvađena kompeltna kompozicija voza sa velikim brojem vagona koji su potonuli u savezničkom bombardovanju Beograda 1944. Godine. Kompozicija je sada skoro cela zatrta peskom, ali ima delova za koje se telo moglo zakačiti- otkriva najstariji beogradski ribar, koji kaže da je Dunav veoma opasna reka jer je na određenim mestima naglo duboka, sa mnogo virova.
Podsetimo, nekoliko nedelja nakon što je Matej nestao, oglašavali su se mnogi sa lažnim informacijama. Među svim ljudima koji su se javljali i pričali kako su momka videli na nekim lokacijama, javila se i žena koja tvrdi da je prorok i da zna da je Matej u nekom vagonu. Pored toga što je rekla kako je Matej u vagonu, rekla je i da mu je noga povređena. Ono što je danas nakon što je telo pronađeno čudno, jeste da se spominje kompozicija voza koji je potonuo kod Pančevačkog mosta, s tim da su i vagoni u dubinama reka.
Sudeći po fotografijama koje su pojedini mediji objavljivali, na Matejevom telu vidiljivo je da nema jedno stopalo. Čudno je to da je proročica videla vagon i problem sa nogom. Da li je pororočica zaista mogla da vidi šta se desilo, ostaje misterija.