Dok obavljaju pipreme za sahranu dvoje mladih ljudi, njihovi najmiliji suočavaju se s ogromnim bolom zbog preranog gubitka i čekaju da njihova tela stignu sa obdukcije iz Beograda.
Majku stradale trudnice, Nedeljku M. novinari su zatekli u suzama dok u naručju drži sliku mezimice i steže je, znajući da ćerku viće nikada neće moći.
- O, bože, što ja nisam otišla, nego moje mirno, pametno, staloženo i razumno čedo, koje je u sebi nosilo život i radovalo se budućem životu. Trebalo je da za nedelju dana ode na trudničko, a da je Darko, njen verenik, zameni na poslu, koji se ispostavio kao koban po nju. Stradala je, a majka je uzalud zvala na telefon – jecajući priča Nedeljka.
U mestu Salaš Noćajski takođe oplakuju Smiljku, koja je uskoro i zvanično trebalo da im postane snajka.
- Zanemeli smo od šoka jer smo doživeli dupli gubitak. Darko je ostao bez žene i nerođene ćerke, koju je za nekoliko meseci trebalo da ljuljamo – uznemireno je rekla nesuđena svekrva stradale trudnice, dok verenik nije bio u stanju da bilo šta kaže, osim da čeka na preuzimanje tela žene koju je voleo.
U rodnom selu Predraga G., u Mačvanskom Pričinoviću, njegova porodična kuća zvrji prazna, dok komšije i brojni rošaci iščekuju dopremanje njegovog tela po koje je otišao njegov otac Laja. Predragova sestra kaže da još nije svesna da nema više brata, s kojim je živela u Sremskoj Mitrovici otkad su se pre više od decenije odselili iz sela od oca i majke, koja je u međuvremenu preminula.
- Tek je napunio 42 i ostavio me je samu, a bio mi je oslonac. Ne mogu još da shvatim da više nema mog lepog, nasmejanog brata, koji je bio veoma dobar čovek. Bio je umetnička duša, crtao je lepo i bio veoma muzikalan. Nekada je imao rep grupu u Sremskoj Mitrovici – rekla je Sanja u pauzi smirivanja oca, kojeg je sinovljeva pogibija užasno pogodila.
Upitana da li im je saučešće izjavio vozač K. S., Predragova sestra je zavrtela glavom i rekla:
- Ne bih volela da ga ikada u životu čujem.