Iso Lero je prošao istu školu boksa kao čuveni Ljuba Zemunac. Iako visok jedva 170 centimetara i težak 70 kilograma, bio je neopisivo snažan i srčan. Kažu da se niko nije toliko tukao po zatvorima kao on, a takođe je i dobijao najviše batina od čuvara jer nikad nije hteo nikome da se pokori.
Možda jedna od najpoznatijih njegovih tuča bila je sa Željkom Ražnatovićem Arkanom i to iza rešetaka, u Zabeli. Kako se pričalo, Arkan je tad završio kao bos po trnju. Od te tuče ostao mu je i ožiljak na licu. Ražnatović mu to nikad nije zaboravio.
Džamba je bio neprikosnoveni kralj Dorćola. Bio je omiljeni gradski lik, družio se sa poznatim glumcima i pevačima. Pisao je pesme, mnoge od njih je otpevao njegov brat od tetke, čuveni Džej.
Žestoki Dorćolac nestao je 23. septembra 1992. godine. Poslednji put je viđen u cik zore ispred Palate "Beograd". Pretučenog na mrtvo ime, trojica žestokih momaka ubacili su u beli pik-ap i tu mu se gubi svaki trag. Nikada nije pronađen. Ni živ, ni mrtav.
Čuveni bokser Jovan Džakula Džale ispričao je priču o tome kako je Džamba "završio":
-Iso lero je bio lud, nije poštovao nikoga, nije se nikoga plašio. On i Ranko Rubežić su bili jedini koji se nisu plašili Ljube. U Zabeli su on i Ljuba bili u 7. paviljonu i gledali utakmicu. Džamba ugasi televizor, Ljuba ustane, a Iso će: "Šta je bilo, pi*ka ti materina?!" Ljuba skoči, iskida ga, razbije ga, i upali televizor. Džamba ustaje i ponovo ga ugasi! Ljuba ne može da veruje! Razbije Isa, glavu mu je tuco o beton! Takav je bio Džamba, neustrašiv, nikog nije priznavao za autoritet. On je završio tako što su ga prvo prebili u Beograđanci, onda su ga odveli u Erdut i tamo ga je ubio jedan Rus i bacio ga u Dunav, tako sam ja čuo, jer sam znao neke Željkove drugare, a i on sam mi je pričao neke stvari, koje nisu za priču...