Na vencu je ispisan tekst: Hvala vam za vašu žrtvu i Republiku Srpsku – Opština i narod Velike Plane.
Delegacija iz Velike Plane zapalila je sveće u spomen-crkvi koja je izgrađena u sklopu vojničkog groblja a posvećena je Svetoj Petki.
Srpsko vojničko groblje, koje je narod prozvao Mali Zejtinlik, jer je izgrađeno po uzoru na vojničko groblje u Solunu, nalazi se na obodu grada Sokoca, četrdeset kilometara od Sarajeva.
U njemu je sahranjeno više od hiljadu vojnika i oficira VRS koji su poginuli u borbama za stvaranje i odbranu Republike Srpske. To su pretežno pripadnici Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS, koji su poginuli na sarajevskom ratištu.
Po zvaničnim podacima, u odbrambeno-otadžbinskom ratu od 1992. do 1995. godine poginulo je 3.800 pripadnika tog korpusa, čiji je zadatak bio da odbrani Srpsko Sarajevo i spreči prodor muslimanske vojske iz Sarajeva u dubinu teritorije Republike Srpske.
Priča o nastanku groblja je mnogo tužna i tragična. Vojnici i oficiri koji na njemu počivaju su nakon pogibije bili sahranjeni na grobljima u Srpskom Sarajevu. Kada je, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, kojim je Slobodan Milošević veći deo Srpskog Sarajeva predao muslimanima, počeo egzodus srpskog stanovništva iz Ilijaša, Vogošće, Grbavice, Dobrinje, Hadžića, Ilidže, Rajlovca i drugih teritorija koje je srpska vojska odbranila, nesrećni roditelji su masovno otkopavali grobnice, vadili posmrtne ostatke svojih sinova i nosili ih sa sobom u izbeglištvo.
Većina njih sahranjena je na groblju kraj Sokoca, ali su posmrtni ostaci mnogih junaka i nesrećnika sahranjeni i u drugim opštinama na istoku BiH, od Pala, Višegrada i Rogatice, preko Bratunca, Vlasenice i Zvornika do Bijeljine.
U groblju na Romaniji, između ostalih, počiva Borko Đuričić iz Vogošće sa svojim sinovima Milanom i Milomirom. Ovde je večna kuće troje Cvijanovića iz Ilijaša, troje Ćosovića i Kenjića sa Ilidže, troje Radonja iz Starog Grada...
Ovde su preneseni i posmrtni ostaci velikog broja srpskih civila. Među njima je i četvoro članova porodice Damijanović iz Čemerna kod Ilijaša, koje su muslimani ubili 10. juna 1992. godine, kada su upali u selo i zaklali trideset i dvoje meštana, među kojima osam žena i jedno dete. Posmrtni ostaci majke, dve kćeri i njihove strine sahranjeni su na Malom Zejtinliku, očevo telo još nije preneto.
- Sve kuće osim jedne muslimani su zapalili. Video sam kako iz njihove kuće izvode sestre Ranku i Jadranku Damijanović i siluju ih pred majkom Spasenijom. Onda su ih sve tri zaklali. Devojkama su ubili i strinu Staku a njihovom ocu Zdravku, koji je isto ubijen, su nožem izvadili oči – svedoči Petar Rašević, jedan od troje meštana koji su preživeli junski pokolj.
Na poziv predsednice Republike Srpske Željke Cvijanović delegacija iz Velike Plane će sutra u Banjaluci prisustvovati centralnoj svečanosti obeležavanja tri decenije postojanja Republike Srpske