U opštini Šrtpce, na vrhu planine Šare, snalaze se onako kako moraju, ali svu su složni u jednom - da nisu gladni i da imaju podršku srpske otadžbine.
- Možda nećete verovati, ali u našim prodavnicama ima svega. Neko vreme nije bilo brašna, ali sada ga je dovoljno, kao i mekinja i kukuruza za prehranu stoke. Dobavljači su uglavnom Albanci, mislim da sarađuju sa našim trgovcima, a nema čega nema - kaže Dragan Staletović, profesor u tamošnjoj srednjoj školi.
Škole ne rade, đaci prate nastavu preko televizije, a kad ugrabi malo slobodnog vremena Dragan radi u svojim malinjacima.
- Imamo oko hiljadu dece u odeljenjima osnovne i srednje škole. Oni danas uče uz pomoć viber grupe, interneta i programa RTS-a. Zanimljivo je da je ta nastava za mnoge učenike danas bolja nego dok su redovno išli na časove. Recimo, profesor matematičke gimnazije iz Beograda elektronskim putem drži vežbe iz fizike. Kad su naša deca mogla da ga vide i čuju? Pošto ne radim u školi i ne mogu zaludan, danas kopam u njivi i hranim četrnaestoro prasića - kaže profesor Staletović.
On opisuje da se neka mladež, i srpska, i albanska, vraća roditeljima na Kosovo i Metohiju privremeno dok prođe epidemija.
- Sve ih odmah vode u karantin u studentske domove iznad bolnice u Prištini, na 14 ili 28 dana. Neke žene bile su da mi kopaju malinu i one pričaju da su u karantinu Srbi i Albanci smešteni u posebne sobe i da imaju prihvatljivu ishranu i tretman. Zahvalni smo Srbiji koja nam redovno šalje plate iz budžeta i tako uspevamo da preživimo ovo nedoba - rekao je Staletović.
U ovom delu južne srpske pokrajine, Sirinićkoj župi, danas živi oko 12.000 stanovnika, među njima 65 odsto Srba pravoslavaca, dok su ostali Albanci.