"Mora biti zadovoljena pravda za žrtve seksualnog nasilja tokom rata. Podrška žrtvama i podrška organizatorima i učesnicima skupa", naveo je Haradinaj.
Da podsetimo na optužnicu koju je 10. marta 2005. godine Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju obelodanio sa pojedinostima protiv Ramuša Haradinaja, Idriza Baljaja i Lahija Brahimaja. Optužnicu je 4. marta te godine potvrdio sudija Bonomi.
Prema navodima optužnice, udruženi zločinački poduhvat u kojem su optuženi učestvovali nastao je u aprilu 1998. ili pre tog meseca, a imao je za cilj da OVK uspostavi potpunu kontrolu nad svojom operativnom zonom Dukađin, putem napada na tamošnje civilno stanovništvo i njihovo proganjanje, to jest putem protivpravnog uklanjanja srpskih civila s tog područja i nasilnog suzbijanja svakog stvarnog ili pretpostavljenog vida saradnje tamošnjih albanskih ili romskih civila sa Srbima. Njegov zločinački cilj je uključivao zastrašivanje, otmice, zatvaranje, premlaćivanje, mučenje i ubijanje ciljnog civilnog stanovništva
Ramuš Haradinaj se teretio po 17 tačaka za zločine protiv čovečnosti. I to za progon (maltretiranje, nehumana dela, uništavanje imovine, protivpravno zatvaranje, deportaciju ili prisilno premeštanje civila, ubistvo, silovanje); nehumana dela; deportaciju i druga nehumana dela; pritvaranje i druga nehumana dela; ubistvo i druga nehumana dela; silovanje i druga nehumana dela, i 20 tačaka za kršenja zakona i običaja ratovanja – kažnjiva po članu 3 Statuta Međunarodnog suda: okrutno postupanje, ubistva, silovanje.
Među najgorim primerima zločina bilo je odsecanje glave dvonedeljnoj bebi 1999. godine u Đakovici, kao i silovanje maloletne albanske devojčice.
Spisak zločina, sa kojima se Haradinaj dovodi u vezu, je još mnogo veći. Ipak, on je uprkos brojnim dokazima, dva puta oslobođen optužbi, i to 2008. i 2012. godine.