Kanonsko priznanje obavilo bi se, navodno, preko unijatizacije - CPC bi zadržala "istočni obred", ali bi za poglavara imala papu, navodi IFIMES.
Iz Kabineta predsednika Crne Gore odbili su da komentarišu analizu.
Strah da će u Crnoj Gori doći do rata zbog imovine Srpske pravoslavne crkve (SPC) ravan je mišljenju da će država izaći iz NATO-a u budućnosti, ocena je Instituta iz Ljubljane.
U analizi pod nazivom "Crna Gora 2020: Da li će Crnogorska pravoslavna crkva postati unijatska crkva?" se navodi da su se ulaskom Crne Gore u NATO stekli uslovi da se usvoji Zakon o slobodi veroispovesti, a Podgorica se sada ponaša kao i druge države zapadne Evrope, jer je na primer i Italija na sličan način rešila pitanje Katoličke crkve, jednim delom i Hrvatska.
Zakon je u crnogorskom parlamentu usvojen u uslovima visokih tenzija, podseća se u tekstu.
Iz opozicije su upozoravali da usvajanje zakona može dovesti do sukoba, dok je mitropolit CPC-a Mihailo za zagrebačke medije rekao da može doći do rata, ako se Zakon ne primeni, iako "ne vjeruje da će do toga doći".
Ocenjuju da postojeću situaciju najbolje koristi i crnogorski predsednik Milo Đukanović za ostvarenje svojih ciljeva.
"Realizujući svoje ciljeve u vezi sa CPC, Đukanović je zloupotrebio članstvo u NATO-u i intelektualce iz regiona pokušavajući dezinformisati javnost u regionu izmišljajući opasnosti mogućeg prenošenja sukoba u region skrivajući iza toga svoje prave namere u vezi sa CPC-om", prenose crnogorski mediji.
U IFIMES-u navode da je osamostaljivanje Crne Gore "vešto isplanirano sa zapadnim saveznicima" i Crna Gora je morala stvoriti percepciju da se više ne može živeti u zajedničkoj državi sa Srbijom.
"Sada je proizvedena nova kriza usvajanjem Zakona o slobodi veroispovesti, koji je podstakao masovne proteste pripadnika SPC i dela opozicije u Crnoj Gori, kojim se želi ponovno stvoriti percepcija i ambijent da se više ne može ni sa SPC u Crnoj Gori".
Izjava Vaseljenskog patrijarha Vartolomeja, kako se dodaje, da neće priznati CPC, došla je u pravo vreme Đukanoviću, što mu omogućava realizaciju drugog scenarija, a to je unijatizacija CPC, tvrdi se u analizi.
"Kanonsko priznanje CPC izvršilo bi se preko unijatizacije (grkokatolici), tako da bi CPC zadržala "istočni obred", ali bi imala poglavara rimskog biskupa - papu. CPC bi bila pod kanonskom jurisdikcijom Vatikana. Time bi Đukanović povratio izgubljenu naklonjenost Zapada, a to mu je posebno važno zbog predstojećih parlamentarnih izbora, koji će se održati 2020. Time bi CPC osigurala kanonsko priznanje, Đukanović produžetak vlasti, a Vatikanu bi bio osiguran ulazak u Crnu Goru na "velika vrata".
Jedini neuspeh Đukanovića je u tome, kako tvrde u IFIMES-u, što nije uspeo da predsednika Srbije Aleksandra Vučića uvuče u igru i da on postane dežurni krivac za sve, pa i za destabilizaciju Crne Gore.
Podsećaju da Crna Gora ima razvijene dugogodišnje intenzivne diplomatske i političke odnose sa Vatikanom, a nedavna poseta premijera Duška Markovića Vatikanu najavila je dolazak pape u Crnu Goru tokom 2020. godine.
Dodaje se i da ugledni analitičari, istraživači, politikolozi, novinari i političari smatraju da niko tako uspešno nije nadmudrio američko-evropsku administraciju kao Đukanović u poslednjih deset godina, navodeći nekoliko primera.
Suočen sa brojnim problemima i optužbama za korupciju i kriminal Đukanović je izgubio podršku i uticaj koji je imao u regionu pre 10 godina, ocenili su u IFIMES-u.
Za važne međunarodne aktere on više nije taj koji je neophodan činilac na Balkanu i zbog toga je odlučio da po oprobanom receptu igra na kartu manipulacije nacionalizma i religije i tako izazove tenzije i sukobe, da bi pokazao da je jedini koji može da osigura mir i garantuje stabilnost u regionu.