Mitropolit zagrebačko-ljubljanski, Porfirije, zamoljen da napravi paralelu između odnosa vlasti u Podgorici i tzv. vlasti u Prištini, prema srpskim svetinjama, rekao je da je ta analogija jeste više nego tragična, ali je tačna i to moramo prihvatiti kao činjenicu i tražiti najbolji izlazi iz takve situacije.
- Odnos vlasti u Podgorici prema srpskom narodu, Srpskoj Crkvi, prema pravoslavlju, pa ako hoćete i demokratskom poretku i načelima, ništa nije bolji nego odnos privremenih organa u Prištini. Podgorički vlastodršci se uče, pa kao dobri učenici u mnogome po ostvarenju loših namera i prevazilaze učitelje. Vlasti u Prištini su nedavno, u Novom Brdu, srednjovekovnom srpskom gradu srebrnom i zlatnom, kako ga je opisao Konstantin Filosof, tačnije u katedralnom hramu Svetog Nikole izvršili eksperiment in vivo, očiglednu nastavu ne samo za njihove podgoričke đake, nego su nama pokazali šta će biti sa Moračom, Savinom, Ždrebaonikom i drugim manastirskim i parohijskim hramovima ukoliko popustimo u odbrani svetinja.
Mitropolit kaže da što je još važnije, tu analogiju ne vide samo episkopi, teolozi, istoričari, novinari i slično. Tu istovetnost namera neprijatelja vidi vasceli pravoslavni rod. Tako, posle molebana koji se služe u svim većim mestima i hramovima u Republici Crnoj Gori, verni narod u litijama peva pesme posvećene Kosovu, svetom Caru Lazaru i kosovskim junacima, junacima sa Košara i slične pesme. To nisu ratničke pesme. To su pesme koje nastavljaju svetolazarevsku, zapravo novozavetnu Hristovu misao da „Nema veće ljubavi od one da ko život svoj položi za bližnje svoje“.
- Tako je u Herceg Novom, Beranama, Nikšiću, Andrijevici, tako je u Beogradu, Novom Sadu, Nišu. Za Božić sam, verujem i Vi, dobio nekoliko telefonskih video čestitki sa snimcima grandioznih molitvenih skupova iz nabrojanih mesta. Ti skupovi su grandidozni po broju okupljenih, ali je još grandioznija narodna vera u svetost ciljeva za koje se bore. Sve to je ono što me nadahnjuje i ispunjava silnim ponosom - zaključio je mitropolit Porfirije.