Žali se da se ne oseća dobro poslednjih mesec dana i da više ne može na noge.
Najčešće dane provodi u postelji, a o njoj se sa mnogo ljubavi brinu sin i snaha, s kojima živi 45 godina.
Prezadovoljna je, kaže, kako je prošao njen život te se nema ni na šta požaliti. Dodaje da joj je sve išlo naruku i da je bilo onako kako je htela.
Prisetila se svojih mladalačkih dana i svog supruga Idriza, s kojim je, kako kaže, imala lep život.
- Imala sam četiri sestre i živeli smo divnim životom. Ja sam se zabavljala s jednim dečkom iz Treće gimnazije. Roditelji nisu bili za to, jer su hteli da se zabavljam s jednim pravnikom. Međutim, nisam ih slušala i krijući sam se sastajala s njim. Tako sam se udala za njega sa 20 godina i do dan-danas nikad se nisam pokajala. Život mi je bio tako lagan. Ne mogu to opisati, da mi je žao da se rastajem s ovim životom – priča Razija Hadžimulić, koja je kazala da je zdravim i opuštenim načinom života došla u ove godine.
Osmeh joj je posebno obasjao lice kada se setila muža s kojim je živela više od 50 godina.
- Muž mi je bio divan, lepo je pevao i svirao gitaru. Imao je u to vreme motor s prikolicom i svi smo zajedno išli u Italiju, na izlete. Svake subote hodali smo po Jugoslaviji. Nikad mi nije bilo žao što sam se rano udala, iako su roditelji bili na mene ljuti godinu. Tek nakon godine pozvali su nas u goste i tada smo se pomirili – rekla je Hadžimulić.
Razija Hadžimulić prisetila se i nekih trenutaka tokom zabavljanja s mužem, tadašnjim momkom.
- Kako je divno svirao gitaru i pevao, dolazio mi je na prozor da mi peva serenadu. Kad on otpeva pjesmu, ja sam onda u znak zahvalnosti upalila i gasila svetlo – rekla je Hadžimulić.