Namera Podgorice je da zatre srpstvo i iskoreni srpsku tradiciju u Crnoj Gori, kaže istoričar Predrag Marković povodom najave da će u Crnoj Gori biti usvojen Zakon o slobodi veroispovesti koji predviđa prisvajanje imovine SPC čime je, kako ocenjuje, rukovodstvo u Podgorici prevazišlo najveće neprijatelje srpstva - ustaše i UČK.
Marković je ocenio paradoksalnim da država, koju su osnovali srpski mitropoliti i vladike želi da protera srpstvo, a napad na SPC uporedio je sa ustaškim eksperimentom iz 1942. godine kada su, podseća, ustaše stvorile Hrvatsku pravoslavnu crkvu.
- Milo Ðukanović je ovog puta spojio dve tradicije - ustašku, sa osnivanjem crkve, i tradiciju kosovskih Albanaca sa otimanjem crkvene imovine i tako prevazišao i jedne i druge. Nismo očekivali da narod, koji se smatrao najboljim Srbima, i država koja predstavlja taj narod, u mržnji prema srpskim institucijama prevaziđe najveće neprijatelje srpstva - ustaše i UČK - rekao je Marković.
Zapitao je šta će Podgorica, u nameri iskoreni srpsku tradiciju u Crnoj Gori učiniti sa Njegošem i Kraljem Nikolom koji su, kako kaže, po kriterijumima vladajućih crnogorskih elita srpski nacionalisti.
- Kralj Nikola je spevao himnu o Prizrenu i Dušanovom carstvu. Ako nastave u toj nameri, moraće da proteraju i Petroviće iz svog pamćenja - naveo je Marković.
Ukazao je da veći deo imovine, na koju u Crnog Gori danas polažu pravo, nije bio u Kraljevini Crnoj Gori, već uglavnom u Austrougarskoj, tako da pravno-formalni naslednik te imovine nije Crna Gora nego Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i Jugoslavija.
- Ako bi sve vratili na nultu tačku, a pitanje je koja nulta tačka za crnogorsku državnost, šta ćemo sa krajevima koji nisu pripadali Crnoj Gori pre 1918.godine, kao što je Boka Kotorska - kaže Markovuć i podseća da je i sever Crne Gore samo tri godine bio u sastavu Kraljevine Crne Gore - od 1912.godine do njene kapitaulacije 1916. godine.
Kako kaže, na severu Crne Gore je bilo mnogo imovine koja je pripadala vakufima i koja bi, po logici državnog vrha u Podgorici, trebalo vratiti islamskoj verskoj zajednici.
Marković je vlast u Podgorici nazvao ''kleptomanskom'' elitom koja otima istoriju, jezik i tradiciju i postavio pitanje šta će biti sa grobljima crnogorskih predaka, ako imovinu SPC prisvoji sekta Miraša Dedeića.
- Da li će onda preorati srpska groblja? Verovao bih u ozbiljnost crnogorske posebne crkve kada bi većina Crnogoraca krštavala i sahranjivala po obredu Miraša Dedeića, ali mislim da je broj takvih beznačajan - rekao je Marković.
Ocenio je i neprimerenim poređene crnogorske crkve sa Makednoskom pravoslavnom crkvom koja je, kaže, bila proglašena na neobičan način vojno-komunističkim aktom šezdesetih godina.
- Ali, Makedonci su u velikom broju prišli toj crkvi za razliku od Crnogoraca - ukazao je istoričar.
Upitan šta Srbija, osim molbe predsednika Srbije da se ne usvoji takav zakon, može još da učini da zaštiti imovinu SPC u Crnog Gori, Marković je rekao da naša država nema nikakve mehanizme, ali da srpski hrišćani u Crnoj Gori treba da razmisle da li su spremni da bez ikakvog protesta predaju celokupno svoje nasleđe ''poslovnom udruženju koje sedi u Podgorici i na Cetinju''.
- Taj narod tamo je i zaplašen. Diskrimancija Srba u Crnoj Gori je vrlo ozbiljna, a Srbi imaju gori status nego u Hrvatskoj kada su u pitanju pristup javnih službama i druga manjinska prava - naveo je Marković.
Na pitanje da li takav potez ima i posledice po samu Crnu Goru, Marković je ocenio da uništavanje veze sa Srbijom nije dobro za Crnu Goru koja, kaže, nije dovoljno velika da zaposli sve svoje ambiciozne ljude.
- Jedna od tajni crnogorskog uspeha bila u tome što su u Srbiji doživljeni kao svoji, čak su doživljeni kao bolji Srbi od Srba. Radičević je pisao: "crnogorski oganj živi, ko se tebi još ne divi" - podseća Marković.
Kaže da su se nekada simbolom Crnogoraca u Beogradu smatrali Petar Lubarda, Matija Bećković ili Pavle Vujisić, dok su to danas pripadnici kriminalnih narko kartela.
- Da li je zbog šake heroina treba uništiti imidž svog naroda. Nikada više Crnogorac u Beogradu neće biti prihvaćen kao slikar, pesnik, glumac - smatra Marković.