Nakon duže bolesti, poslednjih dana 1933. godine, u Beogradu je preminuo činovnik Vlada Jovanović, koji dok je bio živ nije ni mogao da sluti da će povorka sa njegovim telom ući u istoriju prestonice.
Na sahrani se okupila brojna rodbina, kao i prijatelji preminulog. Opelo je u crkvi držao sveštenik Jokanović, a posle te ceremonije u kapeli, kolona sa pokojnikom i momkom koji je nosio krst krenula je ka groblju.
U jednom trenutku prekinuo ih je muslimanski imam Hadžić, sa još nekoliko svojih saradnika. Brojni prijatelji i rodbina ostali su u šoku kada je imam rekao svešteniku Jokanoviću da je pokojnik njegova "mušterija" i propovednik islamske religije. Ovaj zaista neobičan slučaj zabeležio je Živojin Pavlović u svojoj knjizi "Nestvarno, a stvarno".
Porodica je to demantovala, pokazala navode da je u bolnici bio prijavljen kao pravoslavac, međutim Hadžić je onda prisutnima objasnio da je pokojnik tri puta bio u braku, i kada je to želeo učiniti po četvrti put, pravoslavna crkva mu to nije dozvolila, pa se on odlučio preći u drugu religiju.
Ovaj sukob se završio kompromisom, sa kovčega su poskidani krstovi, a sanduk je okrenut na suprotnu stranu. Povorka je nastavila ka groblju, uz jedinstveni slučaj sahrane koju je započeo pop, a završio imam.