Na današnji dan, 17. decembra, 1977. godine umrla je Spasenija Cana Babović, revolucionarka, učesnica Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politička radnica SFRJ i SR Srbije, junakinja socijalističkog rada i narodna heroina Jugoslavije.
Spasenija je dokaz da žene nisu ništa manje hrabrije od muškaraca niti slabije. Već sa svojih 18 godina pokazala je smelost i uključila u radnički i sindikalni pokret. Zbog učešća u radničkim štrajkovima 1930-ih je više puta hapšena, a 1937. je osuđena po antikomunističkom zakonu na dve godine zatvora.
Njena biografija je zaista bogata, jedna je od organizatorki ustanka u Srbiji 1941. Bila je zamenik političkog komesara II proleterske brigade, radila na organizovanju žena u Narodnooslobodilačkom pokretu, bila je članica Predsedništva AVNOJ-a, a jedna je i od najpoznatijih liderki AFŽ-a.
Obavljala je i veoma odgovorne političke dužnosti - bila je ministarka – predsednica Saveta za narodno zdravlje i socijalnu politiku u Vladi Narodne Republike Srbije (1951).
Spasenija i Krsto Popivoda, su jedini nosioci, malo poznatog, partijskog priznanja „Heroj ćutanja“, koje su dobili od Komunističke partije Jugoslavije zbog toga što i bez obzira na okrutna mučenja nisu odavali informacije o ilegalnom partijskom radu.
Bila je dobitnik Povelje „Crveni barjak slobode“ Skupština opštine Krgujevac, „Zlatne plakete“ Skupštine opštine Lazarevac, Povelje „Protiv nasilja i rata i za mir u svetu“ Skupštine opštine Kraljevo.
Nosilac Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden narodnog oslobođenja, Orden Republike sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa srebrnim vencem i Orden za hrabrost.
Pored ovih, bila je i nosilac tri najviša jugoslovenska odlikovanja, kojima ju je odlikovao predsednik SFRJ Josip Broz Tito — Ordena narodnog heroja, kojim je odlikovana 5. jula 1952. za zasluge u toku Narodnooslobodilačke borbe; Ordena junaka socijalističkog rada, kojim je odlikovana 3. jula 1963. za zasluge u izgradnji socijalističke i samoupravne Jugoslavije i Ordena jugoslovenske zvezde sa lentom, kojim je odlikovana 25. marta 1977. godine povodom 70-og rođendana.
Kao posledica višegodišnjeg napornog ilegalnog partijskog rada, stravičnog mučenja u policiji 1937. godine, kao i napora tokom Narodnooslobodilačkog rata, zdravlje Cane Babović je počelo da popušta — 1969. je imala infarkt, a 1975. godine je obolela od raka bubrega. Sa ovom opakom bolešću borila se sve do pred kraj 1977. godine. Umrla je 17. decembra 1977. godine na Vojnomedicinskoj akademiji (VMA) u Beogradu.
Kovčeg, sa njenim posmrtnim ostacima, bio je izložen u Velikoj sali zgrade Predsedništva SR Srbije, gde su joj počast odavale brojne delegacije, kao i građani. Dan njene sahrane, 20. decembar bio je proglašen za Dan žalosti na teritoriji Socijalističke Republike Srbije.
Uz najviše državne i vojne počasti, sahranjena je u centralnom delu Aleje zaslužnih građana na Novom groblju.