Od iznenadnog povlačenja Vašingtona iz Avganistana do transatlantskog eksplozija oko prodaje podmornica Australiji (AUKUS) i, sada, sve veće prepirke oko Zakona o smanjenju inflacije (IRA), koji nudi poreske olakšice i subvencije zelenim preduzećima u Sjedinjenim Državama, Bajdenova administracija iznova i iznova zatiče i pogađa Evropu spuštenog garda.
Evropljani pri svakom novom uočenom maltretiranju izražavaju šok, frustraciju i užasnutost: kako je Vašington mogao da propusti da konsultuje svoje saveznike, ili da ih u najmanju ruku obavesti o svojim planovima?
U međuvremenu, američki odgovor je uvek neka varijanta: Strašno mi je žao, nismo ni pomislili na to.
Osnovni princip je ljubazna ravnodušnost. Uprkos obnovljenoj posvećenosti Vašingtona NATO-u i ogromnim izdacima oružja i sredstava za pomoć Ukrajini da se odbrani od Rusije, SAD ostaju čvrsto fokusirane na ono što se najviše smatra glavnim egzistencijalnim izazovom: Kina.
U toj jednačini, Evropa je često naknadna misao. Samo što mnogi sa ove strane Atlantika nisu uspeli da shvate poruku – ili da izvuku zaključke o tome šta to znači za budućnost bloka – umesto da su radije glumili scenario gneva i prigovora.
Aktuelni primer je cvetajući transatlantski argument oko Bajdenove IRA.
Mesecima u izradi, mukotrpno razbacanim na Kapitol Hilu, zakon predstavlja najbolji dvostranački napor Vašingtona do sada da dekarbonizuje svoju ekonomiju i pripremi se za odvajanje od Kine. Predlog zakona označava 369 milijardi dolara za energetske i klimatske programe, uključujući milijarde subvencija koje finansiraju poreski obveznici za proizvodnju električnih vozila u SAD.
Desilo se da je to potencijalna katastrofa za Evropu.
Usred energetske krize zbog koje veliki delovi ekonomije Evropske unije gledaju u ambis, francuski predsednik Emanuel Makron je predvodio optužbu protiv Bajdenove IRA, optužujući Vašington da održava „dvostruki standard“ u energetici i trgovini. On je pozvao Evropu da odgovori u naturi uvođenjem sopstvenog plana subvencija, što je izazvalo posetu SAD. Trgovinska predstavnica Ketrin Taj na sastanku ministara trgovine EU u Pragu 31. oktobra.
Ali umesto da pokuša da ih nagovori ustupcima, Tai ih je pozvala da se ukrcaju u kineski voz uvođenjem sopstvenih subvencija - što Evropljani nisu želeli da čuju.
Prema diplomati EU koji je razgovarao za POLITICO uoči sastanka ministara trgovine u petak, članovi bloka se i dalje nadaju da će Bajden poslati IRA nazad u Kongres kako bi ga učinili pogodnijim za sve, ugledni zvaničnik SAD kaže da je takvo nešto verovatno isto koliko i otkazivanje Dana zahvalnosti.
Rezultat je da se Evropa sada vratila na poznatu teritoriju: u modricama, zbunjena i u potrazi za odgovorom, dok nije uspela da formuliše sopstvenu kohezivnu strategiju za borbu sa Kinom. I umesto da dobiju solidarnost od Vašingtona u vreme rata, oni osećaju da SAD se doveo u savršenu poziciju da isisa investicije iz Evrope.
Obrisi odgovora EU na IRA-u su počeli da se oblikuju ranije ove nedelje, kada su Pariz i Berlin — tek nedavno ponovo razgovarali nakon svađe — zajednički pozvali na plan EU za subvencionisanje domaće industrije.
Ali taj plan je verovatno nedeljama, čak mesecima, daleko od toga da postane stvarnost. Čak i ako svih 27 zemalja EU uspeju da postignu dogovor, njihovi lideri će biti pod teškim pritiskom da u nju ulože bilo šta blizu onoliko novca koliko je Vašington odredio, jer većina zemalja EU i dalje urla od bolova zbog visoke cene gasa — čiji veći deo sada uvoze sa terminala za tečni prirodni gas u Teksasu.
Opet, Bajdenova Amerika brine o svojim interesima, dok EU ostaje da stenje zbog propuštenih signala, povređenih osećanja i nepoštenih praksi.
Tragedija za Evropu je to što se to dešava u vreme kada je zamišljeno da transatlantski odnosi budu na vrhuncu svih vremena. Bajdenov izbor, praćen ratom u Ukrajini i ogromnim ulaganjem Vašingtona u jačanje istočnog krila NATO-a, trebalo je da signalizira odlučujući povratak SAD u evropsku sferu.
Ali ono što Evropljani otkrivaju jeste da je rat u Ukrajini samo jedan aspekt većeg strateškog duela SAD sa Kinom, koji će uvek imati prednost nad interesima EU.
To je bilo tačno i pod Trampom, a ostaje i pod njegovim naslednikom. Samo što je poruka isporučena u drugačijem stilu.
Dugoročno gledano, Bajdenova ljubazna ravnodušnost može se pokazati smrtonosnijom.