Klimatolozi primećuju da je osam najtoplijih godina od kada su počela merenja jednostavno ... poslednjih osam godina.
Mapa za 2021. pokazuje polarno pojačanje zagrevanja iznad Arktika, u savršenom skladu sa klimatskim prognozama napravljenim pre 30 godina. Kraj godine pokazuje veoma kontrastno kretanje zagrevanja. Sa veoma visokim temperaturama iznad Grenlanda dok su dva odstupanja od proseka (izračunata 1951-1980, razlika sa prvim grafikonom) prema hladnoći vidljiva u decembru iznad severozapadne Kanade i severoistočnog Sibira. Plava tačka u tropskom Pacifiku, blizu obale Perua, ukazuje da se nalazimo u periodu "La Njinja", prenosi francuski "Le Monde".
Stopa zagrevanja iznad kontinenata je oko 2,5 puta brža od okeana. To je ono što posebno objašnjava da su znaci zagrevanja tamo očigledniji mnogo jače nego što bi to sugerisao planetarni prosek.
Mnogi tvrde da je Sunce odgovorno za globalno zagrevanje, ali ovaj grafikon sunčevog zračenja i sunčevih pega od 1975, prikazuje da on nema nikakve veze sa time. Ne samo da njegova aktivnost ne raste, već čak i smanjuje, posebno tokom čitave decenije 2010. godine.
Bliska budućnost indikatora klime je veoma predvidljiva. 2022. godina bi takođe trebalo da bude relativno "hladna" u odnosu na 2016. i 2019. i 2020. godinu zbog La Ninje.
S druge strane, povratak manje-više jakih Nino uslova 2023. mogao bi dovesti do novih planetarnih toplotnih rekorda. Ali predviđanje ove oscilacije je i dalje veoma delikatno.
Uzrok polusekularne klimatske evolucije je poznat i prikazan u grafikonu ispod: