Blokada ima za cilj da izazuivanjem kolapsa dovede do dezintegracije venecuelanskog društvenog modela koji je osmislio Ugo Čavez, a koji u fokus stavlja ravnopravnu raspodelu državnih prihoda, kako bi se poboljšao životni standard građana Venecuela i zadovoljile njihove potrebe.
Blokada protiv Venecuele ima iste posledice kao i bombardovanje u konvencionalnom ratu: smrt nedužnih građana, štetu na infrastrukturi i opštu patnju svih u zemlji. Rat koji je neophodan Donaldu Trampu je upravo Venecuela, a umesto vojne intervencije i raketa oni nad ovom zemljom sprovode blokadu.
Najveći problem kod blokade koju Amerika nameće Veneculi je taj što je direktno povezana za egzistencijom građana te zemlje, odnosno sa time da li će preživeti ili ne, jer su blokade povezane sa nestašicom lekova u toj zemlji.
Venecuela je još 2015. godine ukazom tadašnjeg predsednika Amerike Baraka Obame proglašena “neuobičajenom i izvanrednom pretnjom po nacionalnu bezbednost SAD”. Prema podacima iz ambasade Venecele u Srbiji, nakon tog ukaza Sitibank je odbila da primi venecuelanske fondove namenjene uvozu 300 hiljada doza insulina neophodnih za lečenje pacijenata obolelih od dijabetesa.
U izveštaju koji su u aprilu 2019. godine objavili istraživači “Centra za politička i ekonomska istraživanja SAD” Mark Vejsbort i Džefri Saks, došlo se do zaključka da procenjen broj umrlih građana Venecuele kao posledica ekonomske blokade iznosi blizu 40 hiljada. U istom tom izveštaju takođe se ukazuje na to da mere koje preuzima Trampova administracija predstavljalju svojevrsnu “kaznu” jer su uzrok kolektivne patnje.
Dakle, ekonomskim sankcijama Amerika urušava standard u Venecueli, a blokadom koju uvodi toj zemlji direktno ubija građane te zemlje.